Jump to content

Preporučeni Komentari

Napisano
pre 6 minuta, Mikorist reče

NE.....Kad se malo popije pive, odma’ se čuje razlika.... i u kalaju i u fuse holderu . 




U zadnjih 12 godina sam dva puta pio i tada nisam slušao muziku.
 

  • Odgovora 6.8k
  • Kreirano pre
  • Zadnji odgovor pre

Aktivni članovi u ovoj temi

Napisano
pre 5 minuta, zerowaf reče




U zadnjih 12 godina sam dva puta pio i tada nisam slušao muziku.
 

Kad vidiš da fantaziram o audio uređajima, kablovima i kalaju.....znaj da sam malo cugnuo :default_smesna:
Ako pišem o nauci i pljujem po kablomaniji.....e, onda sam trezan.
A kad krenem o vanzemaljcima… to ti je moje normalno stanje ludila.:loleverybody:
 

Napisano

Da se vratimo na temu....Rogan psihodelija...nema ludilu kraja...... :default_laugh1tooht: 

 

p.s.

jbt zamislite doktor ti prepise ibogain, psilocybin itd. (pečurke) na recept :default_notthinking:

Napisano

pre 36 minuta, Mikorist reče

Da se vratimo na temu....Rogan psihodelija...nema ludilu kraja...... :default_laugh1tooht: 

 

p.s.

jbt zamislite doktor ti prepise ibogain, psilocybin itd. (pečurke) na recept :default_notthinking:

Pitao sam AI kako zamišljaju ovo da izvedu...evo odgovor

 

Psilocybin terapija (tzv. psilocybin-assisted therapy)   je strogo strukturirana psihoterapija uz pomoć psilocibina, koja se radi samo u kliničkim ispitivanjima ili (u nekim zemljama) u legalnim terapijskim programima.Terapija ima tri jasne faze:
  • Pripremne sesije (2–4 sata, obično 2–3 puta pre doze):
    Terapeuti (uvek bar dvoje) razgovaraju s pacijentom o njegovoj istoriji bolesti, strahovima, očekivanjima. Postavljaju se namere (šta želiš da rešiš – depresija, trauma, zavisnost…). Pacijent se uči šta da očekuje, kako da se nosi sa intenzivnim emocijama. Ovo se zove set (unutrašnji stav) i setting (spoljašnje okruženje).
  • Sesija sa dozom (dosing session, 6–8 sati):
    Pacijent leži u mirnoj, prijatnoj sobi (kao dnevna soba, ne bolnica), sa očnim povezom i slušalicama (pažljivo odabrana muzika). Terapeuti su stalno prisutni, ali ne „vode“ trip – samo pružaju podršku ako je potrebno. Pacijent je usmeren unutra, na sopstvene misli i osećanja.
  • Integracione sesije (posle doze, više puta u narednim nedeljama):
    Razgovor o onome što se desilo, kako da se uvidi primene u svakodnevnom životu. Ovo je najvažniji deo – bez integracije, efekat brzo slabi.
Sve se radi pod medicinskim nadzorom, sa EKG-om, pritiskom i psihijatrijskom procenom pre i posle.
 
 
Precizne doze
  • Terapijske (makro) doze koje se koriste u kliničkim studijama za depresiju, anksioznost, PTSD, zavisnost:
    25 mg sintetičkog psilocibina (fiksna doza, ne po kg težine u većini novijih protokola).
    Ponekad 10 mg (niska) ili 30 mg (viša).
    To odgovara otprilike 2,5–4 g suvih pečuraka (zavisno od vrste i jačine).
     
  • Mikrodoziranje (sub-perceptual, bez „tripa“):
    0,1–0,5 g suvih pečuraka ili manje od 3 mg čistog psilocibina (najčešće 1–2 mg).
    Ovo nije standardna terapija za teške poremećaje – više se koristi za „svakodnevno poboljšanje“ i još uvek nema dovoljno jakih dokaza da radi bolje od placeba.
     
Kako znaju kako će čija hemija mozga reagovati?Ne znaju 100 % unapred – tu je najveća poenta tvog pitanja. Psilocybin deluje na 5-HT2A receptore (serotonin), remeti default mode network (DMN – mreža koja održava „ja“ osećaj i rumination kod depresije), povećava neuroplastičnost (mozak postaje fleksibilniji).
 
Ali individualna varijabilnost postoji:
  • Geni, gustina receptora, trenutno stanje mozga, ličnost (npr. „openness“), prethodna iskustva.
  • Zato se rigorozno skriniše: isključuju se ljudi sa istorijom psihoze, bipolarnog poremećaja, teških srčanih bolesti, određenih lekova itd.
  • U studijama se dešavaju „teški tripovi“ (strah, paranoja), ali oni se dešavaju u sigurnom okruženju i terapeuti ih odmah smiruju.
Efekat nije kao kod običnih lekova („popij tabletu, serotonin raste, depresija pada“). Ovde je iskustvo samo po sebi deo lečenja – promena perspektive + neuroplastičnost + integracijaPsilocybin je prirodni spoj (iz pečuraka koje su koristile drevne kulture stotinama godina). U kontrolisanim uslovima, sa dozom od 25 mg i terapijom, studije pokazuju dobru bezbednost – nema ozbiljnih neželjenih efekata kod zdravih učesnika, a koristi za rezistentnu depresiju su velike (efekat traje mesecima posle jedne ili dve doze).
 

Ali da, bez pripreme, integracije i nadzora – može biti opasno i beskorisno (ili čak pogoršati stvari).Ako te zanima više detalja (npr. konkretne studije za depresiju ili PTSD), reci – mogu da ti dam linkove ili preciznije podatke. Ovo nije preporuka da bilo šta probaš sam, već samo objašnjenje kako to naučnici i klinike zamišljaju i rade 2025/2026. godine.

 

--------

:default_notthinking:

Napisano

Valjda tako zamisljaju da nas obaveste o postojanju vanzemaljaca. Pojedes te pecurke i hop eto ono vidis kad medjutim zena vanzemaljac...

:risitas:

Napisano (izmenjeno)

 

Profi Pušači Hedonisti. 

Meni je omiljena tema i dugo sam pratio majstore-umetnike koji prave lule. Mislim da je vrhunac uživanja u duvanu dobra lula i dobar duvan lulaš.

Imam komšiju, starijeg gospodine koga poznajem godinama, koji koristi lulu. Nabavlja vrhunski duvan i kada popodne krene u šetnju, do Keja ili Zemunskog Parka, obavezno pali lulu i za sobom ostavlja mirisni trag koji je neopisivo prijatan. Nema tog parfema koji mu može parirati.

 

      

 

Izmenjeno od Leonardo
Napisano
pre 22 časa, Leonardo reče

Profi Pušači Hedonisti. 

Brate, da ti kažem kako jeste....ja sam u životu pušio ukupno možda 3-4 godine, i to nikad nisam prelazio 5-6 cigara dnevno. Moods Cigarilosi itd.... Nije to bilo “ma lagano”, nego prava navlakuša, teška zavisnost, da se ne lažemo.

Al’ isto tako.....može da se pobedi. Nije fora samo u volji, nego malo i da se čovek sabere, da se osloni na veru, da se pomoli kad zagusti. Tu se lomi priča.

I sad, iskreno, mislim da sam u toj nekoj završnoj fazi.....više nemam ni potrebu, ni želju. Al’ pazi, ne osuđujem ljude što puše, svako nosi svoj krst. Evo kačim i video na tu temu, čisto da se vidi realno stanje.

Čak mi ni dim više ne smeta nešto specijalno… samo ja to više ne radim. I to je to. Boles ko boles.:rofl:

Napisano (izmenjeno)

Slažem se sa tobom. 

Moja priča je nešto drugačija. Propušio nekih godinu dana posle odsluženog vojnog roka, znači sa nekih ~20 god. Pušio isključivo Drinu.  

Progresivno povećavao zavisnost sledećih 10 godina. Dostigao  40-50 cigareta dnevno. Budio se i uspavljivao sa pepeljarom na grudima :notthinking:

I onda, jednog dana kao oštrim sečivom, odsekao i nikad više cigareta u prstima i usnama. Ima tome već  30+ godina. Hvala Bogu.

Duvan mi ne smeta osim kada neko puši  baš-baš neku divču sa hemikalijama. To počne da me guši i ekspresno napuštam prostor gde to osetim, čak i kada je pušač neko od gostiju. Diskretno napustim prostoriju a prostor gde se puši, izložim luftiranju. Mislim da je vrlo poželjno da gost poštuje red u kući u kojoj je prisutan i ako se u toj kući ne puši poštuje volju domaćina. 

Naprotiv veoma mi se dopada kada neko ima stila i  praktikuje uživanje u duvanu koji je klasa i predstavlja uživanje koje je pod kontrolom. 

Izmenjeno od Leonardo
Napisano

Ja sam počeo pušiti (cigarete) negdje u 7 ili 8-om osnovne. Mislim, da ne ispadne da se ja nešto kofrčim, to je bio kolektivni start, nas nekolicina je jednoglasno odlučila da se počnemo baviti tom disciplinom. E, sad razumije se da niko od nas legalno nije mogao kupiti cigarete pa smo krali, najčešće od mog ćaće, on nije pušio ali pošto je radio na terenu (Hercegovina-Dalmacija) kao Ei Niš-ev serviser bijele tehnike uvijek je donosio, pored mnogih drugih stvari, i šteke cigareta (bilo je i neke egzotike na koju više nisam nikad naletio). Nakon što je saznao za moj porok, doooobro me je ubjedio u svoj stav šta on misli o tome što sam ja propušio a i što sam se počeo baviti lopovlukom i rekao ako nastavim sa time da ne očekujem da će mi on plaćati za taj porok. Eh, ja sam se svojski trudio i nastavio sa aktivnostima, pokušavao sam nekoliko puta prestati ali to bi trajalo dok se ne bih našao sa društvom u lokalima i onaj opojni miris nekadašnjeg duhana bi me opet pridobio. Da skratim referat, taman negdje pred porod prve kćerke, dobio sam visoku temperaturu i prehladu, ležao nekoliko dana u postelji i kad sam prizdravio, prestao sam pušiti i nisam počinjao više da dana današnjeg. Ovo mogu pripisati jedino Proviđenju, jer moj karakter i jaka volja nije imala ništa sa tim sigurno, da je to uticalo prestao bih pušiti davno prije. Nije me više privlačilo da propušim u situacijama koje navedoh gore. Htio sam i dodati da već duže vrijeme nisam naletio da osjetim "miris" duhana, jednostavno gdje god se zateknem sve se "čuje" isto, kao paljena plastika i tjera na riganje. Prije je brate bilo razlike između raznih brendova pa čak i sirotinjskih, lako je bilo prepoznati ko šta dimi.

Napisano

Slušajući ovu priču o duvanu, ne mogu da se ne setim kako i naš audio svet ume da ode u sličnom pravcu.:default_laugh1tooht:

I ovde, kao i sa cigaretama, granica nije u uređaju nego u čoveku. Krene iz radoznalosti i ljubavi prema zvuku, pa polako pređe u jurenje sledeće "jače" doze....... još malo detalja, još malo scene, još jedna komponenta koja će, eto, konačno sve da zaokruži.

A istina je da se to konačno penzionisanje retko kad desi.

Znam ljude koji su ozbiljne stvari u životu stavljali po strani zarad opreme. Prodavali kola, ulazili u dugove, jurili kablove kao da su lek. U jednom trenutku to više nije hobi nego neka vrsta nemira koji traži stalno novo zadovoljenje. Čak i do samoubistva može da ode ako je združeno sa još nekim poremećajem...... 

Kao i sa duvanom, stvar sama po sebi nije nužno zlo ako je u malim dozama....može biti i uživanje, i stil, i mera. Ali bez unutrašnje granice lako pređe u prelest.

Na kraju, čovek treba da sluša muziku, a ne opremu. Kad uhvatiš sebe da više razmišljaš o sledećem upgrade-u nego o sledećem albumu  možda je vreme da se malo zastane.:default_hihihihi:

Napisano
pre 3 minuta, Mikorist reče

I ovde, kao i sa cigaretama, granica nije u uređaju nego u čoveku.

Nemoj se zanositi, sve na ovom svijetu je tako iako se trude da nas ubjede u suprotno.

Napisano

Da, da, počeo sam da pušim 1987-88. godine, redovno, kupujem cigarete (tačnije kupovao ih je novac od roditelja), kasnije moj novac sve do 2025. April, tada sam odlučio da mi je dosta presije da li ću imati dovoljno, da li je Zippo napunjen kako valja, da na put ponesem i dva tri komada plastična, za svaki slučaj, da kupim da se ima kod kuće, na poslu itd. Verujem da vam je sve već poznato. Kako sam odlučio tako sam i uradio i odlično mi je, ne treba mi, lakše mi je, nema nervoze, nezadovoljstva, neverovatno koliko loše deluju na mene. Ne smetaju mi kada sam u društvu pušača osim kada u kolima neko puši ono elektronsko govno koje mene zapravo davi i tera na kašalj, ne znam zbog čega.

Svakako, svoj čin smatram malim tijumfom za mene i zadovoljan sam.

Kreiraj nalog ili se prijavi da daš komentar

Potrebno je da budeš član DiyAudio.rs-a da bi ostavio komentar

Kreiraj nalog

Prijavite se za novi nalog na DiyAudio.rs zajednici. Jednostavno je!

Registruj novi nalog

Prijavi se

Već imaš nalog? Prijavi se ovde

Prijavi se odmah
  • Članovi koji sada čitaju   0 članova

    • Nema registrovanih članova koji gledaju ovu stranicu
×
×
  • Kreiraj novo...