Stopira i to što solarni paneli i vetrenjače ozbiljno utiču na stabilnost sistema kada ih bude dovoljno.
Upravljanje takvim i tolikim sistemima je vrlo komplikovano a pride je sad i cela Evropa u interkonekciji. Proizvodnja i potrošnja električne energije moraju biti iste a lavovski deo nose nuklearne i termoelektrane koje rade u optimalnom režimu. Pikovi i dipovi se peglaju hidroelektranama sa promenljivom proizvodnjom. Kada dođe do raskoraka i raspadne se energetski sistem, nema struje nekoliko dana, setite se onih grafitnih bombi.
U inostranstvu to radi tako što se cena struje iz alternativnih izvora menja i vrlo često po sunčanom i vetrovitom danu postane negativna i proizvođači plaćaju da se uzme energija da ih ne bi skinuli sa mreže.
Ima smisla ako se proizvedena energija potroši u lokalu (npr fabrika sa par megavata panela koja radi danju, trenutno kamara tih projekata u SRB zahvaljujući skoku cene struje sa 75e na 230e za MWh).
Sve u svemu, solari i vetrenjače su unosna prevara dok ne bude efikasnog načina da se uskladišti energija, proizvodnjom vodonika za automobile npr.