Puno puta sam slušao kod, na žalost, pokojnog prijatelja seriju 7. Znači X7xx (ne sjećam se točnog imena modela).
Odličan player! Imao je par puta nekakve Wadie i Alfa Dacove na sučeljavanju, daleko skuplje od tog Sonyija kojeg je prije ca 15-ak godina našao u mint stanju za oko 500 € i nije ga nijedan od njih nadsvirao. BADA možda je, ali je tu imho, više stvar ukusa nego da je sam Sony bio poražen u tom setupu kojeg je tada imao. (B&W serije 800, ne znam je li 800 ili 801, ali je riječ o 15" lavorima, ne sjećam se pojačala i ostatka elektronike jer me ne pale te stvari, ali cjenovno u rangu sa B&W)
Onda je nabavio nekakav VPI gramofon i tada sam prvi put čuo za zvučnicu koja se zove Benz ili tako nešto. Mislim da je bilo i ime Lukašek.
Poznavatelji će prepoznati možda iz ovog što sam napisao.
Kad je pustio mjuzu iz gramofona nisam našao bitne razlike. Da postojale su. Bilo je te prirodne patine u zvuku. Malo više palpabilan, vlažniji. Ništa posebno, sve u svemu.
Ali, kad je ponovo pustio istu muziku sa CD-eja nismo ni on ni ja više mogli dugo slušati. Nismo mogli reći zašto, ali nakon izlaganja solidnom gramofonu i iako je zvuk bio savršen iz CD Playera nešto nas je smetalo u njemu ako bi duže slušali.
Sam za sebe je X7xx bio fantastičan. Nakon izlaganja analogiji postao je kao onaj paradajz što ga je Vix spomenuo.
Može i dalje uživati u paradajzu iz trgovine, ali ne na istom ručku uz kojeg je serviran i domaći. Po mogućnosti sorte Volovsko srce.
Eto, valjda zato svaki review nekog odličnog DAC-a negdje u sebi sadrži usporedbu sa dobro složenom analognom reprodukcijom.