Deluje na prvi pogleda da je tako, ali, nažalost, to je daleko od istine. Naime, kolo je jako osetljivo na varijacije parametara, kao što su tolerancije otpornika, varijacije upotrebljenih tranzistora i temperature. Perspektive radi, pored analize simetrične topologije, odradio sam i analizu klasične Self topologihe sa strujnim izvorom.Slika govori hiljadu reči:Na gornjoj slici su prikazane dve kolektorske struje. Kolektorska struja donjeg tranzistora u simetričnoj topologiji (plava boja) i kolektorska struja klasične Self topologije (zelena boja).Odrađeno je 1000 DC analiza kola sa navedenim tolerancijama komponenata (Monte Carlo analiza). Na gornjoj slici se vidi da struja simetrične topologije divlje šeta u granicama od 0mA do preko 6mA iako sam računao da treba da bude samo 2mA jer je 2*51 =~ 100 oma. Struja VAS-a i ne zavisi mnogo od emitorskih otpornika, najveći uticaj na kolektursku struju VAS-a ima, zapravo, Beta upotrebljenog tranzistora u VAS-u. Zbog toga je skoro nemoguće menjati struju samo promenom emitorskih otpornika. Može se primetiti da je kolektorska struja klasične topologije mnogo mirnija, iako su upotrebljene komponente sa istim tolerancijama kao u simetričnoj topologiji. Druga osobina klasične topologije je to što se struja lako menja izborom emitorskog otpornika u strujnom izvoru.Upotrebljeni su sledeći elementi:1. Idealni tranzistori okarakterisani sledećim DC paramatrima:.. Beta = 200 tolerancija : +/-2%.. Re (otpornost emitora) 20oma tolerancija : +/- 2%.. Early voltage (definiše nagib u izlaznoj kar.) 100V tolerancija : +/- 2%2. Otpornici od:.. Otpornost 100 oma tolerancija : +/- 2%.. i otpornost u kolu VAS 51 oma tolerancija : +/- 2%Naravno, situacija u praksi može biti još gora. Ovde čak nije ni uzeto u obzir promena temperature celog kola, kao i različite temperature pojedinih komponenti.Prilažem sliku šeme korišćene u analizi.