Tri sam sabio, nemrem više. I namontir’o. I sad treba 40 sati da vrtim pa da tek onda gleam je l’ mi se đasvi. Missim, meni se već kao đasvi, ali još ne skroz, a ne mo’š ko cede da staviš na ripit i odeš... I nisam im’o nerve da sve poštelam u mrtvu nulu, ubio me neizdrž. Jbo me neizdrž da me jbo. I sad sam leg’o da mogu ujutro da panjim, al’ ne ide spavanje nikako, a u zgradi živim. Ima za sat i po da ustanem, pa će stanari da pišu peticiju da mi se razbije i nos i hifa... Još šes’ i po sati treba da čekam