Raspodela opterećenja je linearna dok je u granicama elastičnosti, ali kad ta tri počnu da se deformišu plastično, što na mekanom Al nije nikakav problem, sila se raspodeljuje na sledeće navojke i tako dalje. Tako da ako uzmeš barem 2D prečnika navoja u bilo kakvom Al ne možeš ga smaknuti, samo možeš da otkineš šraf. Osim toga unutrašnji navoj je jači od spoljašnjeg na šrafu, veća je površina smicanja. Ako je šraf 8.8 - 10.9 (recimo take inbuse imam) možeš da se ubiješ ali štetu nećeš napraviti. Podloška je obavezna za plastična kućišta tranzistora, zbog lokalne plastične deformacije, da se smanji pritisak. Za TO3 nema svrhe naravno i za sve sa metalnim delom, i onako ide plastični izolator. Zato ja te skroz plastične tranzistore retko koristim, i obavezno ide široka podloška. Ono što me nervira je kad vidim nešto kao LM3886, sa jednim otvorom za šraf, naravno daleko od mesta na kome nastaje toplota.