To je mnogo simplifikovano, stanje u ambijentu. Bavljenje muzikom, i kulturom je ozbiljan i kvalifikovan sport, ali bavljenje strujom pocesto pokusava da izadje iz kvalifikacija. U muzici nema licnog kreveljenja u oceni verifikovanih numera, ostaje samo ukus,svidja nesvidja.
Pravljenje je jedna prica i zadovolstvo uradkom, ili doratkom, kreacijom, poenta je da rad i samorad budu u okvirima standarda. Npr, moze mrezni kabal da bude sirmovan, negde je i neophodno, ali izolacija zica mora da bude za visok napon, vise nije x2 medjusobno...
Ako se ne ispostuje neko esnafsko pravilo, to nije nikakvo "istrazivanje" ili "iskustvo", vec glupiranje, i pocinje obesmisljavanje cele situacije.
Kablove treba praviti, pogotovo posto je trziste poleglo u profitu i nabavlja jeftino djubre koje skupo preprodaje. I tu je esnaf jedini kriterijum neke margine minimalnog neophodnog kvaliteta, a ne licne fantazije pojedinaca ili grupica pojedinaca koji mastaju o nekoj posebnosti.
U osnovi nema spora, ali spor nastaje u neumerenom preterivanju i dostizanju nivoa magije, pride upotpunjeno fantasticnim, nebuloznim i na kraju krajeva nepismenim objasnjenima. I to je legitimna zona sukoba protiv pokusaja pravljenja drugih budalama.
Jedno je kabal, drugo je muzika, a trece je agrsivni pokusaj fantaziranja, i izmisljanja pojava uz razbacivanja terminima, neki dipoli u izolatoru kao ubijaju zvuk pri tome se nema blage veze o cemu se prica, a i fizika osnovne skole je mutna u secanju...ali puna usta price, pa neke recepture, przenja i kuvanja, zamrzavanja i igranja dodola okolo...
Neosnovao fantaziranje sa pogresno iskonstruisanom logikom nije diy, vec diy ranga lupanja u serpu varjacom.