Relativitet izjavljenog tj napisanog se najviše ogleda u činjenici da ne iznosim matematički i egzakno dokazive fakte nego sopstvena zapažanja na osnovu ličnih iskustava. Hoću reći, slažem se da je to što sam napisao relativno - može, ali i ne mora biti tako. Nije pravilo, nije zakonitost, samo mogućnost (po mom ličnom mišljenju, izvesnije tako, nego suprotno od napisanog)
"Najisplativije" u kontekstu bi bilo "najbolja verovatnoća da će se naći odlična ploča" - dobra izvedba, dobar print, bez oštećenja, u gomili od 100, 200 ili 500 naslova... I pride, po povoljnoj ceni.
Upravo se i moje mišljenje/iskustvo poklapa sa izrečenim i boldovanim u citatu. Imao sam "sreću" pa sam od osobe približno mojih godina kupio deo izuzetno očuvane kolekcije muzike iz osamdesetih i s početka devedesetih. Na žalost, reč je o licenciranim izdanjima, otisci su tu i tamo, uglavnom mediokritetni Dobra strana priče, očuvanost ploča je na onom nivou koji se može opisati kao odlično očuvano.
Od poznanika, a bivšeg DJ-a (iz vremena kada je Billy Idol bio zvezda nad zvezdama i kada su A-ha harali sa Duran Duran i sličnima) dobio sam stotinjak naslova koji su kako-koji, srednje do prilično sumnjivi a imam osećaj da su poslednju dekadu 20. i prvu deceniju 21. veka džedžili u garaži, na nekoj polici. Do sada sam ih samo prelistao i odvojio licencirane i "originale" i više je stranih no domaćih izdanja, ali već sam uspeo da izdvojim dvadesetak ploča koje su jedino dobre za zakucati na zid... Pošto se kažu, poklonjenom konju ne gleda u zube, biću zadovoljan ako bar jedan LP bude vredan dodavanja kolekciji ploča za slušanje.
Eto meni zabave...