Pa i nije baš pucanj u prazno, pogotovu ako radiš neki projekat koji je valjano osmišljen. To podrazumeva da imaš laboratoriju i uslove za merenje, anekoičku sobu. Pošto većina samograditelja to nema, uvek ostaje mogućnost da se radi neki provereni projekat. Ima dosta projekata koje su uradili sami proizvođači zvučničkih drajvera. Recimo SEAS "The Idunn", tu ti je sve unapred odrađeno, kabinet, integracija drajvera, skretnica, etc. i onda je to sve lepo izmereno da možeš da znaš šta da očekuješ. Za circa 400e dobiješ vrlo dobar zvučnik koji bi inače morao da platiš 2000.
Ali čak i bez potrebnih uslova može da se uradi dosta solidan zvučnik ako se uzmu drajveri koji imaju predvidljive i stabilne parametre, u kom slučaju možeš da prođeš i sa nekom teoretski proračunatom skretnicom. Većina drajvera koji ne koriste egzotične materijale, sa membranama od neke vrste poliolefina su takve. Sećam se kad je pre 25 godina jedan moj drugar uradio Wilmslow kit 825, ja sam bio iznenađen kako je to dobro zvučalo, a skretnica je bila cicibanska. Svi renomirani svetski proizvođači imaju takve drajvere koji omogućavaju laku integraciju i lak proračun kabineta. Pogledaj projekte u Speaker Builder-u ili Klang&Ton, uvek ima nešto jeftino a dobro. Recimo ja sad radim K&T CT235.
Velika prednost samogradnje je da možeš lako da koriguješ nedostatke. Ako ti je zvuk pretaman (u tvojoj konkretnoj sobi) samo treba malo da se poigraš sa L-padom. Ako je previše ekstenzije u bottom end-u, malo skratiš refleksnu cev, promeniš njen štim, etc. Kod fabričkih zvučnika retko kad imaš pristup električnoj shemi skretnice. Jedini pravi pucanj u prazno je kada neki ljudi kupe skupe zvučnike pa nisu zadovoljni i počnu nasumično da menjaju savršeno kvalitetne elemente u skretnici. Ovde je u Čačku tako jedan vlasnik potpuno novog Tannoy Turnberry-ja izvadio postojeći kond i stavio Mundorfa, a u stvari se njemu ne sviđa kako zvuče preskupi Air Tight cevni preamp i snagaš.