To je bar lako. Prvo moraš da znaš kakva je prostorija. Za izbor ili konstrukciju zvučnika ključno je da zvučnik odgovara prostoriji ili još bolje da bude pravljen specifično za nju. Zvučnik je high end ako je odgovarajući za prostoriju u kojoj je smešten. Ako ne odgovara, ništa drugo ga ne može svrstati u high end.
Male, srednje i ogromne prostorije: zvučnik koji ima konstantnu direktivnost preko 1 kHz, zvučnici se ukrštaju pod uglom od oko 45 stepeni (zavisi od direktivnosti) ispred slušaoca. Dovoljan SPL na mestu slušanja, frekventna karakteristika linearna blago off axis (ne mora da bude on axis). Idealan bi bio trosistemac kod koga je ispunjen uslov direktivnosti, ali nije potpuno obavezno da bude trosistemac. Nelinearna distorzija niska u celom opsegu. U zavisnosti od room modova prostorije odrediti donju frekvenciju.
Ogromne prostorije ili napolju: isto kao gore, bez uslova o direktivnosti. Obratiti više pažnje na SPL i mesto slušanja.
Near field slušanje (metar od zvučnika): klasičan Hi-Fi dvosistemac sa besprekorno odrađenom skretnicom, i frekvencijski i fazno. Ne sme da bude prepreka u blizini mesta slušanja, tipa zidovi ili nešto slično. Niska nelinearna distorzija od 150 Hz pa naviše. Hi-Fi zvučnici imaju visoku distorziju iznad toga. Midbass treba da bude u kompresiji uz 12" ili 15" PA bass helper ispod tih 100 - 150 Hz. Ili da bude jedan od retkih midbassa sa niskom distorzijom ispod 100 Hz pa da se turi u dobro projektovanu transmisiju.
Uz sve ovo je veoma veoma poželjno da zvučnik bude point source do što niže frekvencije, recimo do nekoliko stotina herca. Znači, ili dual concentric gde se bass ponaša kao waveguide za visokotonac, poželjno da dele zajednički magnet. Ili to ili još bolje Unity ili Synergy horna. Ipak, ovaj point source uslov nije potpuno neophodan ali onda će biti muke da se sve dobro postavi i sumira.
I da, fullrange zvučnik nikako ne može biti high end, za to je milion razloga, stvarno me mrzi da kucam Naravno mislim na full range koji nije dual concentric.