imam osećaj da bi moj BJ2, generacija 2013 pokrenuo i najneefikasnije zvučnike koji postoje.. deklarisanih 25W se čine mnogo većim na efikasnim zvučnicima - na kraju sam gain na Ironu spustio na 0, i jedva se dokotrljao do prve trećine skale za normalno slušanje.. sve preko toga je bilo naravno glasno, ali bez ikakvih izobličenja.. često se govori o "pravim" lampaškom watima, u slučaju BJ2, novog BJ2 i Sirotinjskog J2, treba pričati o pravim peskovitim watima
bio nekakav kuršlus sa jednim trimerom na desnom kanalu, pa je taj kanal bio nešto tiši, rešilo se to, ali rešio ga je tako što je izbacio oba trimera (ako sam dobro shvatio), i još ponešto mandurio na pločicama - dobio se malo relaksiraniji zvuk, tek mala naznaka kolorita, pazi baaš mala, uz zadržavanje detalja, analitike ako baš moram tu reč da upotrebim, da se ne bih poštapao forenzikom, reči kojom se relativizuje jedna suštinski dobra osobina..
filigranski precizan, as is, zvuk koji dolazi iz proskribovane glede "previše" detalja Benz LPS zvučnice, procesuiran kroz BJ2 pojačalo koje te detalje stavlja u prvi plan, zapravo ih stavlja tamo gde pripadaju, ali uvo naviknuto na naznaku detalja ih predstavlja kao "prvi plan", taj zvuk nije opterećujući i esencija je onog što se označava kao hifi.. kapiram da je odnos prema prirodi zvuka individualan, ali, ako ćemo objektivno, količina informacija pod pretpostavkom da su svi ostali elementi prisutni, je suština..
sve to BJ2 ima, ima to i Sirotinjski J2, i to u velikoj meri u odnosu na J2, po onom što sam za kratko vreme čuo sa T beda