Godinama ne pratim, ne gledam, ne slušam Eurosong. Sticajem nekih okolnosti, odgledah finalo veče i u gomili gluposti, kiča, izdvojila se jedna pesma koju evo od jutros slušam.
Dakle, ovi Italijani su pokazali toliku "progresivu", uradili i izveli kompoziciju sa odličnim, angažovanim tekstom i veoma dobrim aranžmanom.
Naravno da to nije shvaćeno kod teledigiovanih žirija iz država, nego je ova numera tek posle glasova publike ( nekako ) zauzela peto mesto.
Da se razumemo, ovoj pesmi i nije bilo mesto na ovom jadnom skupu.
Pobednička numera je nešto što i da se trudite kao muzički radnik da napravite što gore, teško da ćete uspeti. Scenografija sa kineskim mačkom, pa x 50 u pozadini, vokalna solistkinja sa značajnim poremećajem u telesnoj težini, o njenom vokalu, ne bih.
O Sanja Ilić & Balkanika - očekivao sam da će ovako završiti. Na stranu što je sama kompozicija urađena zanatski odlično, ženski vokal iznad proseka, muški vokal korektan, ali je taj etno fazon toliko postao ofucan, bolje reći demode, da se Sanja & ekipa "šuta u d..." što su uopše uspeli sa ovako retro pesmom da dođu do finala.
No, da se vratim na Italijane - Ermal Meta i Fabrizio Moro.
Odlični. Evo i texta ( ita - eng ) :
https://lyricstranslate.com/en/non-mi-avete-fatto-niente-you-did-nothing-me.html