Svidja mi se ovo!
Hvala Aciko!
.
"Porivi mi prelaze iz prljavog u čisto
Krvarim iz nozdrva i udaram u ripstol
Stojiš mi na putu i podrugljivo me gledaš
Al' moje ruke nisu više čvrste kao nekad
Tvoji jaki udarci mi više nisu bitni
Zubi su po asfaltu, a ljudi nisu prišli
Ustaću i besprizorno gađati u centar
Pljunuću te krvlju i lansirati u etar!"
Usprkos misljenju da je nekad sve vrvilo od mladih, pravednicki bijesnih, promisljajucih i kriticki nastrojenih ljudi, ipak se sve uvijek svodilo na tek nekolicinu, a ostali su zbog trendova bili u "i ja isto" fazonu.
A tako i publika.
Ako je u trendu, onda svi "slusaju" Buldozer ili Azru, ali im srce jace tuce kad cuju Nove Fosile ili cak i Marinka Rokvica.
Samo pogledajte sastave "best of" pjesama, pa kad vidite da na "Best of Bijelo Dugme" nema "Polubauka", "Otkazanih letova" ili "Izgledala je malo cudno", a ima "Ciribilibela" i "Napile se ulice", biti ce jasno da je sasvim mala publika za ista slojevitije od glazbe koja sluzi za (priprostu) zabavu.
Danasnji trendovi su ispostovali vecinu publike, a za manifestaciju umjetnicke ili kriticke slobode se treba ili malo potruditi da ih se pronadje ili bar imati srece, pa nabasati na to.
Ondasnji bunt punih zeludaca, zbog kojih se imalo vremena za snove o pravdi je izgleda bio jaci generator individualnosti nego danasnja pragmaticna namjera da se posto poto napune poluprazni zeluci.
Za pravi iskorak ce trebati ili napuniti zeluce, da se oslobodi vrijeme za umjetnost, ili ih potpuno isprazniti da se generira muka iz koje ce nastajati nove inspiracije.
Trebat ce poceti kriviti samu predstavu, a ne samo raspored uloga u njoj.