Ne verujem. Ono što je lepo jeste da se (po)često setim tih malih bisera kako ovog „japanskog“ (nije njihov, al' to nije sada važno za ovu priču), tako i mnogih indijskih (recimo http://en.wikipedia.org/wiki/Indian_mathematics, još bolje http://ed.ted.com/lessons/the-magic-of-vedic-math-gaurav-tekriwal, al' je i to uzano...) i vidim kako se oni uklapaju (kao dobro napravljena puzzle) u „veću“ sliku i kako svetlucaju na njoj... Jednostavno, bilo je tu mnogo pametnih ljudi koji su voleli da svoje znanje, bez isticanja, podele sa nama decom... Nekada se to smatralo uobičajenim i deca su volela da uče...