Klasični zvučnici, OB, planari i slično ne mogu nikad zvučati kao originalni instrumenti, nije im ista polarna karakteristika, sobe su male i pune refleksija, sve je to dosta nelinearno i daleko od stvarnosti. Da ne pričamo o tehnikama i opremi za snimanje, gomili naknadne obrade, miksovanja i puno transformacija signala do konačne forme za tržište. To je dosta poblematičnije od dobrih kućnih sistema. Znači HiFi je samo imitacija stvarnosti i tako će uvek ostati. A i sama prostornost snimka u stereo sistemu je problematična i veštački napravljena. Od samog početka je postojala potreba da stereo bude kompatibilan sa mono, tako da je tu izgubljen deo informacije koji se ne može vratiti. Zatim većina starih snimaka je zakinuta za bas, zbog nemogućnosti da se na tadašnje ploče ureže velika količina muzike niskih frekvencija.