Nedavno sam na buvljaku kupio na metar tinol sa nekim procentom srebra i bakra bez olova nekog nemackog proizvodjaca nisam zapamtio naziv.
Ono sto sam primetio u radu je sledece:
1. treba mu preko 400*C da se topi,
2. prilicno smrdi kada se topi,
3. prsti pri topljenju,
4. odlicno se razliva na bakru,
5. posle hladjenja dobije matiranu povrsinu kao da je hladan lem (ovo je vec pomenuto i normalna je pojava),
6. na zvucnickim kablovima napravljenim od telefonske plavo bele zice i buvljackim bananicama koje nisu srafljene vec zalemljene nije promenjena otpornost provodnika (bar kineski DM ne moze da izmeri),
7. pre neki dan sam napravio serijski atenuator sa MF otpornicima, predmetnom tinol zicom i simensovim preklopnikom sa pozlacenim lemnim usicama, posle obavljenog posla pri merenju otpornosti otpornika DM ne skakuce sa vrednosti na vrednost vec se zakuca na jednu brojku (ova pojava je potvrdjena na svih 2x24 koraka preklopnika) dok kada sam te iste otpornike merio pre lemljenja DM nikako nije mogao da se smiri na jednoj brojki,
Da napomenem da, ovo opisano u tacki 7, mi se nije dogadjo pri koriscenju Stanolovog tinola sa 3%Cu vec je takodje vrednost merenog otpornika skakutala sa brojke na brojku.
Ovo sto sam napisao u tacki 7 je moje zapazanje i mozda lupam ali kod mene je tako. Mozda je to i do kineskog DMa ali ko to sad moze da zna.
Sa tacke gledista masinca, tinol sa srebrom i bakrom (bezolovan ili ne, nije bitno) bi trebao da ima bolju provodljivost od klasicnog 60/40 tinola ali ne znam koliko je to bitno.
Ovaj moj buvljacki tinol je najbolji (jedini krsten, ne zato sto je bezolovni sa srebrom i bakrom) koji sam mogao da kupim u Kgu jer su svi ostali klasicni kineski koji mogu da se istope jedino u US steel-u