Ma samo peckaj. svaka korisna informacija koja se napiše i obrazloži, samo je od koristi. Loša strana je da mora mnogo da se offtopiči da bi se iz vas, koji znate znanje izmuzlo malo pametnih izjava jer samo ćutite i nešto merkate i analizirate... :buehehe:Kod mene se "izlečenje" (bez merenja) sprovelo stavljanjem 10cm debelog sloja vatelina sa zadnje strane drajvera. Na visini od osam jedinica, bočne strane koje su i produžetak malene "beskonačne" ploče urađen je kosi rez da ni jedan od zvučnika ne dobije jednaku putanju od prednje do zadnje površine membrane. Bedast trik, ali pomaže da se ne dobije koloracija koju može da prouzrokuje ploča uniformnih dimenzija. Nedostatak je to što najgornji drajver ima najvišu frekvenciju gde dolazi do samoponištavanja a najdonji, najnižu, ali kada se sluša muzika, to se ne čuje kao različitost, zvučna slika se ne raspada i nema ono što klasične kutije, pogotovo sa jeftinijim zvučničkim jedinicama imaju, a to je karakterističan, "kutijast" zvuk. Uz to, pošto je kod mene reč samo o opsegu do cca 110Hz, nema zvuk klasičnog subwoofer Boxa, svaka nota je nota za sebe, svaki instrument jasan i precizno uobličen, prepoznatljiv... Nema dileme da li je to duboko bas pedala, cello ili bas, električni ili akustični...Što se kit kompleta tiče, tu se mogu složiti da je zbog nedostatka volje, ili jednostavno nezavršenog procesa izrade, sklapanje iz kit-a uvek klizav teren. To važi ne samo za audio uređaje, ne samo za elektroniku, važi za sve. Ko je kupio nameštaj po sistemu "sklopi sam", zna o čemu pričam. Mnogo je smešno kada od potrebnih osam (specijalnih) šarafa da se sastavi kancelarijska stolica dobiješ šest, od toga dva sa levim navojem, a sve rupe imaju urezan desni navoj... Ili kada iz Ikea salona u Pešti doneseš dečiji ormarić, izvadiš sve iz kutije, otvoriš uputstvo za sklapanje i shvatiš da je to za onaj drugi model koji liči, ali nije isti... Umesto 30 minuta, provedeš ceo dan tražeći gde šta ide...