Odlazak kod preprodavaca u Loznicu nije nikakvo rešenje. Štaviše, jako je loše rešenje jer ti (pre)prodavci (šta li su) imaju samo jedan cilj, a to je prodati. Sve im je super, sve je naj, sve je moćno, nepopravljano i netaknuto, i naravno, sve je vrh proizvodnog programa neke firme, pa još, sa sve napomenom da je za "znalce" pa ako neko i kaže da baš i nije, onda će ga proglasiti za neznalicu...Nejjednostavnije, a možda ti neće biti po ukusu, je da odeš u kafanu gde sviraju muzikanti. Odeš, popiješ sokić i slušaš kako zvuči violina, bas i harmonika kad sviraju pored nekog stola "na uvce"... Onda uzmeš lepo i nađeš neku muziku (pa makar ti se i ne dopada) koja je snimljena sa takvim, "ciganskim" melodijama i instrumentima. i poslušaš na svom sistemu. Ako i dalje moraš da dodaješ basove i egzibicije sa farbanjem, onda ti je sistem ili neki deo sistema krš. Uzmi i preslušaj Eric Clapton MTV Unplugged ... (lossless, po mogućstvu!) i treba da čuješ sve. I duboke i visoke i milion sitnih detalja. Kad zažmuriš, treba da čuješ kada udari nogom po podijumu u ritmu, treba da ti se stvori slika koju jasno vidiš samo kada slušaš... Onda je dobro. Moraš prvo kod sebe da izneguješ osećaj za to šta je stvarno a šta nije. To, šta ti trenutačno misliš da je dobro i šta misliš ili ceniš kako bi trebalo da zvuči nema svoju osnovu, neku polaznu tačku u mestu i prostoru, samim tim, pojma nemaš da li ti je sistem upotrebljiv... Moraš prvo da stekneš neko iskustvo da bi na sluh mogao da proceniš da li je dobro. Ovako, ti samo misliš ili pretpostavljaš šta je neki izvođač hteo da izvede... Od volje ti ako ćeš da odpanjiš basove, tvoje vreme, tvoj ukus i tvoja stvar, ali za drndanje ti ne treba nikakva posebna skupa i kvalitetna oprema. Drndanje je samo to, i ništa više...