Što se mene tiče, ja sam presrećan kad mi se periodično zalomi da napravim sliku za koju svi koji je vide kažu da je odlična. Doduše, to može i sa telefonom koji ima pristojnu optiku (skupo!) ili sa pristojnim multipraktikom, mnogo više zavisi od pronalaženja motiva, odabira scene, svetla, ugla, udaljenosti i posvećenosti trenutku. Često to uspe i idiotu, ali aparatu, ne rukovaocu.
Kad uslikaš list u jesen ili klas žita i gledaš u fotku i imaš utisak da će svakog trenutka da zatreperi, onda je to-to... Bar za mene... Mene je zatrovao profesor Karlovaris koji mi je predavao fotografiju u srednjoj školi u NS (doduše, tamo negde '81-'83 nismo ni znali da će jednog dana da nam bude normalno da radimo slike u boji a kamoli da će neko da zameni film u trakama za neke piksele) i moram da priznam da analogna fotografija ima neki poseban šmek (naprosto nikad ne znaš šta će da bude konačni rezultat dok ne prođeš celu peripetiju oko vađenja filma, razvijanja istog, pravljenja fotki u kupatilu... ) ali meni to danas više ne pije vodu... To je neki drugi svet iz kojeg sam izašao... i nema mi nazad. Danas mi je pored svega, kao i sa mnogim drugim stvarima dobro ako je "zgodno"... Rad sa 35mm filmom mi više nije zgodan. Omatorilo se i ulenjilo.