Na momente mi se čini da tema teži da se otrgne iz okvira u koje sam pokušao da je smestim na samom početku. Dakle, moraću još jednom da ponovim da je osnovna ideja oko ovog projekta zadovoljenje nekih osnovnih zahteva, da ne kažem kriterijuma, da se sagradi gramofon koji će biti toliko dobar da opravda ulaganje od nekih stotinjak evra za koliko se može izvesti - trebalo bi da bude i bolji od toga, ali u okvirima ovakvog i ovolikog budžeta. Za tih sto evra, plus-minus do dvadesetak posto, treba da se dobije funkcionalan gramofon koji ima tačan i stabilan broj obrtaja, pouzdanu funkcionalnost i kvalitet i da se može očekivati neki sonični domet koji nadilazi bilo koji na tržištu dostupan gramofon u klasi cene. Uz malo pameti, dobrog planiranja i poštovanja poznatih nam zakonitosti, i naravno, malo sreće, treba da bude stvarno dobar, da se uz malo sreće može staviti i odmeriti sa spravama koje se prodaju i po deset puta višoj ceni. Naravno, nema smisla uljuljkivati se bajkama i iluzijama da će na uloženih sto da se zaradi devet stotina evra prodajom istog, ali nije poenta to, poenta je dobiti više za prihvatljivo malo novca. Ručica nije uključena u ovu matematiku. Nikada nije ni bila. Niti treba tako razmišljati. Ne marim ja ako će neko da kupi ručicu za 800 dinara na KP i da je stavi pa bude i zadovoljan, a isto tako ne marim ni ako uspe da nabavi neki komad drveta ili metala, karbona, plastike, stakla... od čega će da sagradi neki deo ručice... Nije moje da ikome virim u novčanik, niti imam nameru da se time bavim. Samo savetujem da se možda ipak više rukovodimo razumom nego fantazijama. Za high end proizvod treba mnogo više od puke sreće i elementarno dobrih ideja i dobrih želja potkrepljenih enormnim količinama para i egzotičnih materijala. Prvo treba razumeti problematiku i tek kada se to do dovoljne mere razume, onda prići eksperimentisanjima...