Talas zvučnog pritiska ulazi u ušni kanal, prolazi kroz srednje uho i dopire do unutrašnjeg uha gde se pretvara u strujni impulsni tok ...
... mozak koji tumači taj digitalni tok kao zvuk i prekriva ga svim vrstama lične interpretacije zasnovane na prethodnom izlaganju, predrasudama itd.
Uzeto zajedno, iskustvo izlazi iz tog procesa kao jaje od kokoške koje može biti potpuno ili uopšte nije direktno povezano sa tim zvučnim talasima.
Naša pozicija je da smo znatiželjni o tome zašto dolazimo do tog iskustva. Za nas, to jednostavno nije dovoljno dobro da izrazimo snažnu sklonost nečemu tehničkom, kao što je kabl, (pogotovo da kažemo drugima kako je to divno), a da ne činimo najbolje što možemo da shvatimo da li je to kabl koji nam donosi ovo nesumnjivo zadovoljstvo, ili nešto vrlo osobno i možda neobjašnjivo što se događa u našem mozgu. Je li to, ili nije sam kabl?
Najveća pojedinačna prepreka za donošenje odlučujućeg, objektivnog, istinitog napretka u rešavanju pitanja kabla je li to
1.) Radost (proces više hemijskih reakcija u mozgu)
2.) Beskorisno kratka audio memorija u mozgu.
https://psychology.uiowa.edu/resources/features/one-ear-and-out-other
https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0089914
Uzeo sam slobodu da ekstrapoliram grafikon, koji već pokazuje da je 32 sekunde nakon audio događaja, tačnost sećanja na 60%, a na pravoj liniji do intersekcije sa linijom od 50%, na kojoj slušalac je u zoni 50/50. Izgleda da je nagađanje (krečana) stvoreno na oko 150sec. (2-3 min) nakon događaja u mozgu.
Mislim da ne postoji mnogo toga što bi se moglo dodati u raspravu o ljudskom uhu . Potpuno je dobro dokumentovana i za žaljenje je što u audiofilskim krugovima jednostavno nije prihvaćeno za ono što jeste. Divan je organ čula sluha ali mu se ne može verovati, osim u veoma kratkom roku. Ima pamćenje zlatne ribice....