Bio sam na još nekoliko seansi preslušavanja reparirane Koetsu Black Goldline kod @Ecija.
Nikad nisam slušao niti posedovao originalnu Koetsu zvučnicu tako da nemam nikakvo iskustvo sa fabričkim modelima, tako da mogu da Vam prenesem dalje utiske slušanja Koetsu Black modded by Salai.
Ovako za sad stoje stvari: u početku, kad je došla sa servisa, zvučnica je imala divan, ljudski tonski karakter, mogućnost postavljanja muzike na scenu, muzičara na binu, saksofon u džez-klub kod svirke uživo, i to se dešavalo u prostoru između dva zvučnika. Rekoh sebi, nije loše, seljače, nisi nikad čuo ništa što ti se više dopalo, ako ikad budeš imao sreće da prespavaš sa ovom lepoticom, ako ti i ujutru širina scene ne bude dovoljna, nek ide život, sa tim se može živeti.
Međutim, nakon par nedelja obigravanja oko Ferikinog sistema Koetsu je odlučio da nadigra sebe, trud oko vremena potrebnog za usviravanje je nagrađen sa efektom potpunog nestanka zvučnih kutija adekvatnijom širinom visinom i dubinom zvučne scene, uz zadržavanje svih onih draži zvuka na koji sam se naložio kao majmun u ranom pubertetu još od prvog susreta sa ovom zvučnicom: nikad humanijoj reprodukciji muzike sa bilo kakvog nosača zvuka.
O cenama nije ukusno raspravljati, ali ako ćemo o nekoj uštedi da pričamo, i ona postoji: ako imate kolekciju neaudiofilskih ploča koje su obični smrtnici kupovali u prodavnicama za obične smrtnike, ako vam je omiljeni bend na etiketi Jugoton, Diskoton, PGP/RTB, ta ploča će vas sa Koetsu nagraditi što niste bili prosti pa ste je bacili samo zato što nije na egzotičnoj i skupoj etiketi štampana.
Naravno, vredi poslušati i ploče štampane na egzotičnoj i skupoj etiketi. Kad ih čujete u izvedbi Koetsu, biće vam manje žao para koje ste dali za njih kradući od dečijeg džeparca, ženinog fonda za pijacu i taštine rate za letovanje preko Udruženja Poštanskih Penzionera.