Niko temu otvorio nije?! Ako jeste, prebacujte tamo.
Nedelja, 27.10.2013. Na programu Leszek Możdżer - solo klavir i Lars Danielsson kvartet.
Ali, prvo bio kod Groznog, slušao Bubinge, Šolaju, Lampuceru s' novi opampi. Kratko bilo, ali mi se zvuk svideo. Grozni je u pravu - Bubinzi zvukom potsećaju na Guyrguyevke. Fin, uravnotežen sistem, kom je glavna mana što nema gramofon Još malo . Mazio kuče, ogovarao Groznog sa njegovom majkom (vidiš sine kako ti se drug fino stesao ), Grozni nazuo sako (uđe nekako ). pa odosmo kod Doktora.
A kod Doktora Lanpe. I to one vel'ke dvestajedan'eskinje. Fino se užarile. Sijaju od sreće I gramofon. VPI, Jeličić, Ortofon, Kenjalo, 1541 DAC, fulrejndžeri (opasni fulrejndžeri, proizvode i niske frekvencije - baš ih proizvode ). Ploče... mnogo ploča... fenomenalne ploče... raritetne ploče... uhhh, Doktor nije svestan da mi je za malo pretekao. Imao je sreće, bolje da je ne iskušava ponovo Meščini da je ispred vrata imao Ortofon otirač, al' se ipak ne bih zakleo
Trajalo to onako - par sati. Morao sam da fotografišem neke omote (nisam poneo olovku). Bilo je tu otkrovenja za menei. Lanpe rade, lepo, u stvari ceo sistem zvuči odlično i ima nekakav Doktorov pečat, neko njegovo viđenje. Ne nađoh mu nikakvu zameku. Ni sistemu ni Doktorovom pečatu Jedan od najboljih koji sam ikada čuo.
Doktor ostade (išao na slavu - ovo mu dođe kao oprevdanje ), Grozni i ja odosmo na festival.
Prvi je nastupio Możdżer. Sala Doma Omladine, odlična akustika, umetnik raspoložen, otvoren, malo Komede, malo njegovog viđenja Šopena, malo njega samog, malo pravog Šopena i proleteo sat. Na kraju je bio bis, publika je tražila još jedan, ali nije bilo vremena. Grozni reče - Ruska škola i tako jeste. Imam veliko poštovanje prema umetnicima koji sami izlaze na scenu. Ali Leszek je zavredeo poštovanje zbog tehnike, preciznosti, osećaja i duše koju je uneo u muziku.
Izađosmo na pauzu (evo nas čke Beogradske - iskuliraše nas najstrašnije ), dođe i Neca. Potom i Lars. Bez Leszek-a, klavir je svirao neko drugi (po malo mehanički moram da kažem), 'bemligakakosezove, bio jedan fini, ali baš prefinjen bubnjar i električni gitarista?! Italijan. Grozni kaže - poslastičar, meni je ličio na Rizu Halimija dok nije bio onako sed. Sjajan gitarista. Svašta je proizvodio. Slušao Fripa - vidi se. Precizan, odmeren. Ni malo ne liči na Vlatka.
Lars je bio, ofucano je to znam, ali bio je fenomenalan. Malo prstima, malo gudalom (dobacismo nekako da prebrojimo žice - 4 komada a 5 čivija, čarape mu behu crne i to sam video ), melodičan bas, zvuči baš onako kao i u prodavnici, nešto drugačiji aranžmani zbog gitare, dvoglasje klavir - gitara, veoma suptilan solo na bubljevima (udri ga više majketi - protestvuje Neca, ali bubnjar neće, sve onako sitno prcka po obodima, metličari, rukama zaustavlja činele da ne zvone previše). Sat i frtalj, pa bis. Bis nam je bio poklon - samo dvojica na sceni: Lars i Możdżer. Dve pesme veliko finale, Neca u euforiji
Sve u svemu bilo je super. Hvala Groznom i Doktoru što su me trpeli, lepo sam se proveo.