A mladalački duh se nekad osnaživao izlascima, upadanjem u nevolje i alkoholom, a danas su izlasci postali čajanke, umjesto alkohola se uzimaju analgetici da bi se osjećalo bolje i jedino ćega se nisam odvikao je upadanje u nevolje. Znaći još sam živ! Olinjao, ali živ! ;)Jednom mi se dogodilo da sam se našao u nećemu što podsjeća na disco club. I tako stojim tamo sa frendom, dok pokušavamo razgovarati ležerno mašemo sa pićima u našim rukama i škicamo dvije mačke koje plešu.... A jedna, bogami pogledava prema meni!U jednom trenu, valjda shvativši da mi baš i nismo za blamiranje na plesnom podiju, ona mi prilazi!Ja uvućem trbuh, razvućem osmijeh model '89, i nagnem se prema njoj jer se ona već popela na prste nagnula glavu prema meni dajući do znanja da želi nešto reći. Meni kroz misli proleti nešto kao: "Mladjo, još si faca u gradu dok ti samo tako prilazi ova Venera..." Kad mi moje misli prekinu njene riječi: "Joj! Je l' me nećete reći tati da pušim!?"..............................Što je rekla??? Ćekaj, kakav tata?! A onda lampica! Pa to lice podsjeća na kćer mog znanca sa kojim sam ponekad znao popiti kavu ili odigrati partiju bilijara....ali....to ne može biti....ona je još dijete....ne,ne,ne,ne!..............................."Ma šta ne! To je ona!", kažem u sebi, "Ti olinjali degeneriče koji gledaš djecu po diskačima!A na glas sam rekao nastojeći nadglasati Severinino mijaukanje: "Nemaš brige, diko! Pozdravi starog! Što ga nema na bilijaru?"Ali, jedna od najboljih stvari u životu je to što ne moraš biti odrastao baš svaku minutu u danu i poneko vraćanje u tinejđersko ponašanje krijepi duh. E tako sam se ja zapalio u nastojanju da istražim mogućnosti ovih neuglednih zvučnika iako mi dlake u ušima apsorbiraju ponešto visokih frekvencija!