Živjeli otac i sin sami na Žabljak. Otac usao u velike godine, a sin ufatio pedesetu, medjutim-kod sina nista jos žensko ni u kuću a i inače.
Svaki dan isti: a zora a sin izjavi ovce u planinu i vrće se doma tek predveče. Nema šanse da upozna a kamoli privede nešto žensko.
I otac što će-put Vojvodine i dovede on zaisto kući sinu nevjestu.
Prvo jutro-a zora a sin opet ovce i u planinu i kući tek predveče. Drugi dan-isto.
Pita otac snahu: -snajo, je li sve u redu? -Pa ništa, tato, ali baš ništa! Samo legnemo i zaspiiimo! -Vidji, on je jadan neiskusan, pokaži mu ti ono, da te zamolim! -Hocu tato!
U taj čas pada mrak, evo ga sin sa ovcama....Večeraju pa legnu. Ali sad snaha pokaže mužu šta i kako treba.
Sjutridan-a zora a sin opet ovce u planinu. Otac mu se vec bije šakama u glavu, misli nema ništa od "nauke", kad evo ti sina vec u 10 sati nazad: -Da se večera, pa da se liježe!!!