Polako (mi) se sležu utisci. Mnogo, zaista mnogo, uređaja, mnogo ljudi koji stoje iza njih, mnogo znanja i ljubavi. Mnogo različitih ukusa u onome šta se sluša, kako se sluša i šta se traži...
Žao mi je što mi se izjalovio dolazak drugog dana... Poslušao bih ozbiljnije uređaje iz „donje“ sobe... Puno, puno, utisaka. @gaggia-ine oči zadovoljnog domaćina. @batak_bane-tove, @woland-ove i oči ostalih u dvorištu, oči pravog zaljubljenika @anubisgrau-a dok potpuno focus-iran postavlja svoje uređaje... Prava ljubav i posvećenost... No, to smo i (prepo)znali ranije...
Da ne zaboravim zaista sadržajne razgovore i oči pune znanja gospode u „gornjoj“ sobi (subota pre i rano popodne, da ne nabrajam, zaboraviću nezasluženo nekoga) i gospodina u beloj polo-majici (razgovarasmo i o electrostatic-ima) (eto, zaboravih da pogledam badge, razgovor je bio važniji)... Razgovor(i) ne vezani sa HiFi-jem dole u dvorištu: @Zen_Mod i gospodin sa kojim otkrih sponu oko statistics... Ohrabruje posvećenost koja se čita kod najmlađeg učesnika (@ubledeli, ako se ne varam)... Na njemu svet ostaje...
Bagdge-evi sledeći put moraju biti druge boje osnove, čitkijih slova, ovako je za nas matore i ćorave bilo zaista teško pročitati ih u jednom pogledu a razgovori nisu dozvoljavali dovoljno dugi prekid za stavljanje šoferšajbne... Zaista su lepo design-irani ali sledeći put, makar na poleđini, staviti nešto jako čitko...
Sve u svemu, malo sam računao, ni sedica ne bi bila dovoljna za ozbiljno slušanje svega donetog... A vredelo bi...
Sve u svemu, kao u onoj bajci: kajao bih se da nisam došao, kajem se što nisam bio marljiviji slušalac dok sam bio tamo... Ali, time bih izgubio razgovore, time bih izgubio uvid u lepotu mesta u kojem smo biili i tako dalje...
Hvala svima, još jednom...