Dovoljno sam star da se sećam kada smo imali „samo“ ploče. Dakle, postoji i vreme pre cassette... Tada smo (ako smo imali želju, potrebu, šta god) da bi slušali određenu muziku ili čekali da se to pojavi na radio-uređaju ili smo kupovali ploče. To nije bilo uvek lako jer se zna da nije sve (ikada) bilo dostupno u našim krajevima. Kasnije je postalo lakše otavaranjem mnogih prodavnica, otvaranjem izdavačkih kuća i slično. No, ploče smo kupovali i uživali u njima. Kupovali smo ih i u inostranstvu i (još više) uživali u njima. Onda je došla cassette. Dobijena je mogućnost da se nešto što nije kupljeno sluša kao da jeste. I to je otvorilo Pandora-inu kutiju. Kako se to razvijalo (dalje) svima je poznato. Došli smo do trenutka kada (više) (skoro) i nije potrebno kupovati. (Skoro) sve je postalo dostupno... Naravno (ko je hteo) ostalo je za razmišljanje: kako se nekom isplati da sve to omogućuje besplatno ili za neki (priznaćemo) mali iznos pretplate.Kao što (u skoro svemu) biva, jedna dobra mogućnost (snimi mi ovo na cassette-u, da slušam) prerasla je u nešto što i ne mora da bude (uvek) baš toliko „dobro“...
Zašto ovo pišem?
Zato što se ovde mešaju babe i žabe
Nemojmo prljati ideju F/OSS, FOSS, FLOSS sa drugim stvarima. Zašto? Zato što će nam se to olupati o glavu. Ima ih puno koji će jedva dočekati da se te dve stvari izjednače i...
Možda i nije toliko ružno otići u prodavnicu, popričati sa prodav{ce,ačico}m, razgledati šta je u ponudi, birati, čekati, žudeti... Mene lepa sećanja vezuju za taj postupak...