Kako sam ja čeznuo za jednim (vlasnik: otac mog dobrog druga iz školskih dana, Kneza od Semberije, nismo pripadali istoj OŠ...), lepota... Zvuk: loodilo...
Ali, zato je u mojoj ulici bio Bole Bošković sa NSU 1200TTS. Posle sam ja vozio ujakov NSU1200C... Stariji sin mi još nije oprostio što nije smeo da proveze jedan krug, iako je, već, imao dozvolu (hint: prednji kraj). Vozio sam se i pored peglice sa NSU 1200TTS motorom (Lubarda), kvačilo je legalo šraf_na_šraf... Zamisliti na semaphore-u kako se ljudi iznenade za NSU a kako, tek, za tu i takvu peglicu, ne vidi se išta spolja, ... Motoristi samo što nisu plakali... Ihaj, sad ste me pomerili iz centra: decentrisali...
Sinovi ne samo što su voleli mleko neposredno skuvano posle muže, Nehruova, već su i išli po to mleko, svako jutro, kod tetka Milke, Tošin bunar...
Dobro, neću više, sami ste me izazvali...