Pre nego neko pomisli da sam hteo reći da računari nisu dobri kao medij/izvor, da dodam detalj ili dva šta sam mislio kada sam napisao: "milion stvari koje služe da poprave donekle ono što je u startu loše napravljeno"Računar kakvog ga sada većina korisnika ima kod kuće nikada nije bio konstruisan da bude bešuman, neutralan, savršen izvor zvuka. Napravljen je da obavlja razne korisne matematičke operacije, služi kao tekst procesor, alatka za rad. Pokazalo se da računar ima kapaciteta i za neke druge sadržaje koji nisu obuhvaćeni osnovnim potrebama pa su vremenom isti izrasli u procesore multimedijskih informacija, samim tim, i mašina za procesiranje podataka koje ljudska čula registruju kao muziku. Tehnologija, takva kakva je, podrazumeva večitu potrebu za još više procesorske snage, samim tim i više mesta pa se u pokušaju da sve ipak ostane što kompaktnije prave mašine koje su izuzetno zahtevne po pitanju disipacije viška energije koja se stvara u procesu. Kako bilo da bilo, iole jači procesor jednostavno zahteva forsirano vazdušno hlađenje (ili ekstremno hlađenje tečnošću) jer jednostavno nema dovoljno mesta da se smesti dovoljno rashladne površine za pasivno hlađenje. Sreća je u svemu da se danas može sagraditi takav računar da nema u sebi ni jedan pokretni deo u smislu motora koji se vrti i samim tim, stvara neku buku koju za slušanje muzike želimo da odstranimo koliko god je moguće. Reprodukovanje muzike nije preterano zahtevno sa stanovišta hardvera, pa je sve to izvodljivo, međutim, na kraju dana, sve se svodi na mašinu koja višestruko modifikovan signal treba da vrati u izvorni oblik, a to je analogni audio signal. Možda bi neko drugi mnogo preciznije mogao da izlista koliko modifikacija i procesiranja treba od momenta kada vokal ili instrument krenu iz studija/hale/dvorane ka mikrofonu... Tako procesirana informacija se potom reže/prži na audio CD a ond dođemo mi sa našim računarom, kloniramo već digitalizovanu informaciju, prebacimo je na neki medij za skladištenje, kompresujemo, a potom teramo računar da rekalkuliše komresovanu digitalnu informaciju u dekompresovani oblik, očita sve to, potom nazad u D/A konverter, i tek onda u muzičku opremu da bi se, u najboljem slučaju, dobio privid vernosti reprodukcije. Ako postoji i trunka istine u priči kako topologije i elementi zasigurno utiču na to kako će nešto da zvuči na kraju, onda vodimo unapred izgubljenu bitku... Zato sam i spomenuo gramofonsku ploču gde se broj manipulacija oko konverzije izvorne informacije svodi na tek neznatan deo svih konverzija koje računar mora da obavi... I tu dolazi priča o tome šta bude od lepe zelene trave kada prođe kroz dvanaest kravljih želudaca...