Ne zameri mi, neću uopšte da raspravljam. Muzika se, bar kod mene, doživljava na emotivnom nivou. Cifre, da budem iskren, ne znače mnogo. Tačno je da bez tehničkog kvaliteta nema ni slušno prihvatljivog kvaliteta, ali čisto zarad razumevanja (ne moraš da se slažeš sa iznesenim, ipak je to samo moj lični rakurs u pitanju) upadoh onomad u konflikt sa ono malo zdravog razuma koji imadoh... Sa svim super-hiper tehničkim karakteristikama koje jedan CD ima, opet "konfekcija" pakovana u crnu ili silver plastiku kod ljudi koji se smatraju pozvanim i priznatim, kada dođe do ocene, procene, "muzikalnosti" neke komponente, ispljuju neki CD plejer kako je samo obično plastično konfekcijsko sranje u usporedbi sa bilo kojim iole pristojnim gramofonom koji je (kako si naveo, i slažem se, tako je) totalno tehničko-tehnološki inferioran... Ako je gramofon toliko loš (a smatram da nije) onda odakle bolesnicima kao što su oni ludi Grci (youtube) ideja da se uopšte petljaju sa takvim inferiornim stvarima (cene ni da ne spominjemo)... Cifre ponekad jednostavno ne znače ama baš ništa. Prosto zato što nikoga nije briga. Štono kaže, radije ću biti srećan ceo život, živeći u zabludi, nego biti brutalno realističan i zbog toga biti miserable do smrti. Posle ovog, nema onog sveta, pa reko' daj da se radujem sad kad imam čemu. Danas smo tu, sutra đubrimo cveće. Što onda da budem jadan i brinem brige kad druge šanse za sreću nema. Pusti ti nas neuke i zatucane da uživamo, a ti uživaj u racionalizaciji i veruj da više decibela odnosa signal šum, stvarno daju veće zadovoljstvo kada slušaš muziku koja ti je draga srcu...