Izdizanje basova možeš pasivnim komponentama dobiti samo potiskivanjem svega ostalog a na uštrb energije koju svakako moraš da uložiš, razlika je što će jedan deo energije da greje otpornike umesto zavojnica. Aktivnim filterima i "equilajzerima" možeš pre ulaza u pojačalo da manipulišeš signalom a da ne gubiš od efektivne snage koju proizvodi pojačalo (više nego što je neophodno)... Razmeštajem kutija u prostoru (bliže podu, zidovima itd) takođe može da se poveća odziv na nižim frekvencijama. Sve je samo pitanje odabira metoda koji ti najviše odgovara. Tehnički gledano, najviše kontrole nad procesom imaš ako to činiš u filterskom sklopu ispred pojačala snage. Međutim, to ne garantuje i uspeh i kvalitet. Ako se pokušava dobiti bolja prenosna karakteristika modeliranjem same zvučne kutije, onda je tu prvenstveno pitanje odabira najbolje konstrukcije za dati zvučnik. BR, TL, Horna, OB, kompresiona kutija... Svaka ima svoje dobre i manje dobre strane i za svaku izvedbu je poželjno odabrati adekvatan zvučnik (& Vice Versa). Nije svejedno da li ćeš u neku vrstu kutije ugraditi zvučnik sa Qts=0.26 ili sa Qts=1.3. Sviraće i jedan i drugi, ali pitanje je koliko je usklađen tip kutije sa odabranim zvučnikom... Generalizovana izjava da su pasivni filteri bolji ili lošiji od aktivnih bez adekvatnog konteksta nema mnogo smisla.