Dragi kolega; prijatelju, ako smem da kažem... Oduvek je težnja bila da se sve ovo radi zarad slušanja muzike i uživanje u istom. Da ne ispadnem grub ili nepristojan, u procesu, tj puteševstviju od ničega ka nečemu, nateraše me da učim i razumem kako šta u kojem sklopu funkcioniše, a sve za moje dobro, a potom i duševno zravlje pomagača i asistenata mi (normalan čovek jednostavno ne može svakog dana da mi po dvadeset i više minuta telefonski objašnjava everything all over and over again) te sam tako, ne zarad kaprica ličnih, no zarad mira među ljudima dobre volje, krenuo nekim drugim putevima ka Rimu svome, ali sada, u amfiteatru ličnome, sedim u Rimu, još uvek ne na tronu, ali ne tako daleko od njega. Elem, ti, neki drugi putevi ka cilju, doveli su me do toga da i zvukove osluškivat' moram jer muzika nekako nepotpuna beše... Sa obe noge čvrsto na zemlji, vršio sam analize, merenja i osluškivanja čega nema, a čega mnogo više ima no u stvarnosti. Sada sam veoma blizu toga da muzika bude samo to, i ništa manje od toga i ništa više. Cilj pod jagodicama prstiju osetim, a milozvučno dušu mi teši što čuti mogu... Još onomad rekoh da svi ljudi dobre volje, uvek dobrodošli su u skroman mi dom... Što se držanja pod naponom tiče, biće i to (jedino CD plejer ima naviku da se nakon određenog perioda neaktivnosti - stop mode - isključi sam od sebe pređe u std-by režim što uvek podrazumeva novih 60 sekundi čekanja da se lampe zagreju), ali tek kada skretnicu/preamp dovedem u stanje skutijano i bešumno. Ovako sa ziliončetom žica kojekude i na komadu plemenite trešnjeve daske, nije to-to...