Evo, da nikome više ne stanem na žulj, bataliću lične preferencijale i izneti obrazloženje na osnovu kojeg mi se formirao stav o upotrebi ili neupotrebi korekcionih filtara bilo koje vrste: Muzika se snima ili u studiju, ili tokom živih nastupa u nekoj prostoriji, ili na otvorenom. Svu tu muziku, da bi mi zvučala koliko toliko verno izvornim uslovima reprodukcije pokušavam da slušam na onim nivoima glasnoće na kojima bi trebalo da se reprodukuje. Ako je na primer, u pitanju akustična gitara i vokal, virtualno, postavljam se na nekoliko metara od izvođača a glasnoća bi trebala da odgovara onoj koja bi bila kada bi gitara i vokal odista bili udaljeni nekoliko metara od mesta gde sedim. Ako slušam rock koncert, "udaljavam se" negde u sredinu publike (tamo gde obično postavljaju miksetu i gde sedi tonac) i slušam na takvoj glasnoći. Isto važi i za koncerte gudačkog kvarteta ili simfonijskog orkestra itd, itd. Na taj način, pokušavam da sebi stvorim iluziju "prisutnosti" i nadam se da sam "ubo" u nazovi, "idealnu" poziciju za slušanje.... Zato sam do sada često imao problema sa kombinacijama manje osetljivh zvučnika i nedovoljno jakih pojačala koje sam sa određenim snimcima terao u kliping zarad stvaranja iluzije... Sada, verujem da sve ima ono što je potrebno da mogu da sebi dočaram iluziju da je sve veoma stvarno. Klasika, a i mnogi rock koncerti odsvirani uživo, snimani su na stvarnim lokacijama dešavanja i zahtevaju da se glasnoća postavi dosta jako, tako da se čuje i najtiši odsvirani ton, koji nije frekventno zavistan. Ako je taj neki ton ili pasaž odsviran veoma tiho, tako bi trebalo i da se čuje. Ako orkestar krene u neki Crescendo, onda opet, treba tako da zvuči (koliko se to, naravno, realistično može reprodukovati u prostoriji gde mi se nalazi oprema); snimci iz noćnih klubova, podrumskih prostorija punih dima... sve to ima neki drugačiji "sound" i određeni karakter... (i da ne ponavljam, svodi se na isto)... Ako muziku slušam usput, ne mareći za maksimalnu vernost ili pokušaj da dočaram punu životnost snimka, onda ni ne očekujem da sve čujem. Da, pri manjim glasnoćama zbog karakteristike ljudskog sluha, ne čuje se sve linearno, čak ni sa opremom i prostorijom koja omogućava ultra linearan odziv (za razliku od mnogih, kod mene se posle svake promene neke od vitalnih komponenti vrži merenje odziva u prostoriji i podešavanje ako je podešavanje moguće izvesti!) a u takvim slučajevima svesno zanemarujem činjenicu da neki tonovi nisu odsvirani tolikim intenzitetom da bi moje felerično čulo sluha to čulo kao ujednačeno glasno odsviran materijal. Zato, kako smo se i složili, bez priče o ličnim ukusima, ne negiram korisnost kvalitetno izvedenih a u takvim slučajevima, potencijalno korisnih pomagala... Dakle, sve je stvar izbora. Ja sam odabrao svoje, a svako može da odabere kako će i šta da čini tokom slušanja muzike na ovaj ili onaj način. Uložio sam mnogo vremena, rada, truda, a konačno i novca da osposobim sebi mesto koje je podređeno jednom jedinom cilju, a to je maksimalno uživanje u slušanju muzike u granicama realnih mogućnosti. Došao sam veoma blizu te tačke gde mogu da tvrdim da od ovoga, u realnim okolnostima, mnogo bolje ni ne može... Idealno je utopija ako se pokušava u kući...