Uzeh ATX, brat moj stari,
kablovi krivi, lom, Šivin dari.
Diode bljesnuše, svetlo se sije,
mislih: „Ovo raj, gde elektron bdi i vlije.“
Razvezah čvor, konektor stavljam,
bum! opet cvrc, glas svoj uzvraćam.
Pali napokon, žica presečena,
oluje EMI, pred očima scena.
SSD u boj, orkestra besna,
mikrotalasni ton, PSU varan sve sne.
Procesor besni, jezgra u plamenu,
struje jure, brat moj, sve u stanju junačku.
Memorija titra, kondenzator krči,
signal šumi, mreža u tišini kliče.
Srce mi para, smeh kroz suze ide,
brate, elektronika, radost se nize.