Nekadašnje špice i najave emisija na staroj TV Beograd / RTS-u nose posebnu dimenziju televizijskog stvaralaštva, koja je danas gotovo nestala. Primetno je da su čak i ti kratki uvodi imali svoju estetiku, simboliku i ideju. Nije bila reč samo o grafici, već o atmosferi i poštovanju prema sadržaju koji sledi.
Primere nalazim u špicama kao što su „Zvezdani ekran“ sa podnaslovom „80 godina naučno-fantastičnog filma“, špica emisije „Opstanak“ i mnoge druge iz tog perioda. Sve su one rađene sa pažnjom, jasnom porukom i određenim stilom koji se uklapao u tradiciju javnog servisa.
U poređenju sa njima, savremeni televizijski vizuelni identitet često deluje prazno, generički, bez duše i bez stvarnog promišljanja o tome šta publika treba da oseti i očekuje. Današnji efekti su tehnički napredniji, ali suštinski često ne prenose ništa. Sve se svodi na brzinu, površni sjaj i kratkotrajnu pažnju. Nekada je čak i špica bila mali uvod u vredan sadržaj, dok je danas često samo ispunjavanje forme.
Umesto negovanja kulture i znanja, sad dominiraju kič, puka senzacija i programi bez ikakvog smisla i mere. Takav sadržaj ne samo da osiromašuje javni prostor, već i utiče na svest publike. Navikava na površnost, agresivnost i bezvrednost. Sve ono što je nekada imalo duhovnu težinu, smisao i elementarnu pristojnost potisnuto je gomilom praznih simbola, gotovo ritualnim slavljenjem prolaznog i nebitnog.
Čak i sporski pregled