Ja u šali kažem da je glavna stvar u hi-fi-ju – trafostanica. Zapravo, nju slušam.DAC mi je solidan, ali trafo u kraju je bottleneck.
Isporučilac je dužan da snabdeva potrošače električnom energijom nazivnog napona i nazivne učestanosti.
U Srbiji (po EN 50160):
Nazivni napon: 230 V
Dopušteno odstupanje: ±10% → 207 V do 253 V
Nazivna frekvencija: 50 Hz
Tipično dozvoljeno odstupanje: ±1% (49,5 – 50,5 Hz)
Kratkoročno može i do ±4%, ali to je izuzetak
Drugim rečima, mreža ima sasvim širok dozvoljeni koridor.
Ni jedan DAC, ni jedna lampa, ni jedan op-amp, niti izlazni tranzistor ne rade bolje nego što im napajanje dozvoljava.
Ako je mreža loša, sve iznad nje samo pokušava da zakrpi štetu.
To nije ezoterija.
To je Omov zakon + teorija regulacije + realna mreža.
Šta znači ±10% u praksi
Nazivni napon: 230 V
Dopušteno: 207 V – 253 V
To je raspon od 46 volti.
Za audio uređaj to znači:
Ako ima klasičan transformator bez aktivne regulacije:
Sekundarni naponi se menjaju proporcionalno
Ako ima linearni ispravljač:
DC napon prati AC ulaz skoro linearno
Ako ima SMPS:
Ima širi radni opseg
Ali često generiše više EMI šuma kad radi daleko od optimalne tačke
Drugim rečima, audio sklop dobija drugačije uslove rada iz sata u sat.
Nije katastrofa.
Ali kumulativno menja karakter.
Suština
Moja šala je zapravo precizna dijagnoza:
Ne slušamo DAC.
Ne slušamo pojačalo.
Slušamo način na koji su sva ta kola nahranjena.
Trafostanica je prvi član audio lanca.
I onda kreće:
menjaj DAC
menjaj kablove
menjaj lampe
prodaj pojačalo
kupi drugo
I nikad zadovoljni.