03.12.2017. 21:00 Narodno Pozorište Subotica, National Theater Mannheim - Second Exile, režija Oliver Frljić
u policijskoj stanici u Splitu, posle prebrojavanja krvnih zrnaca, službenik je utvrdio Srpsko podrijetlo majke šesnaestogodišnjeg Olivera, tek pristiglog iz Travnika, te mu je majčinu fotografiju, izvađenu iz kofera čiji je sadržaj prethodno prosuo po podu, uz psovke nabio u usta.. verujem da je taj čin bio jedan od presudnih u budućem određenju Olivera Frljića kao čoveka..
Second Exile, je prvenstveno biografska predstava, ne samo Frljićeva, svi glumci iznose delove svoje biografije, one delove koji ih određuju.. saznajemo da su oni svi, lično ili neko od njihovih predaka, bili izbeglice.. čak i glumac - čistokrvni Nemac je izbegao u nekakav svoj lični prostor, gde se krije od najezde loše odglumljene tolerancije koja je trenutna mantra u Nemačkoj..
pod Drugim Izbeglištvom, Frljić podrazumeva bežanje iz Hrvatske u Nemačku.. prvo je bežanje iz Travnika u Hrvatsku.. drugi put se sklanjao od gomile koja bi da linčuje bilo koga ko na pozornicu iznese ogledalo i okrene ga ka sablažnjenoj publici.. to ogledalo su paramparčad razbili u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, čak i u Poljskoj.. u Nemačkoj nisu - Nacionalni Teatar u Manhajmu nema problem što državnim novcem finansira projekat koji prikazuje ponižavajući odnos Nemaca prema Balkancima i Poljacima.. Nemačka država se preko svog Manhajmskog Teatra odredila prema Frljićevom ogledalu, dopuštajući mu da ga slobodno izlaže publici, ne hajući šta o tome misle ekstremisti.. a oni u predstavi iscrtavaju U na svim mogućim mestima, prosvjeduju ispred pozorišta u Rijeci i Varšavi, siluju, tlače, kinje skandiraju..
interesantna mi je fascinacija pozorištem koju konzervativne grupe i organizacije, poput nekadašnjeg SUBNOR, Klerikalaca, Udruga Branitelja, Nacional - Patriota i sličnih, uporno demonstriraju.. može se pomisliti da je Teatar nekakva institucija bitna za funkcionisanje države, kada tako združeno, odlučno i posvećenički odapinju strelu na glumce i reditelje, na jedva 2% populacije zainteresovane da pogleda u ogledalo.. ne umem da objasnim njihov entuzijazam, ali očigledno je da uspevaju u svom naumu: Kukavičluk, koji je bio moguć u Srbiji 2011, moguće je bilo da ponese Sterijinu nagradu, danas više nije.. teško da bi se u Poljskoj danas ostvarila Kletva, u Hrvatskoj Aleksandra Zec, u Bosni Mrzim Istinu itd.. možda su pobedili? ma jok, sužnjima treba malo više vremena da shvate da ih mori glad..