Da li se tu radi o oversampling-u ili upsampling-u? Kada se radi odmeravanje (sampling) u studiju, frekvencijom mnogo većom od maksimalne frekvencije kontinualnog signala (onog kojeg snimamo - odmeravamo - sampl-ujemo), taj proces nazivamo - oversampling. Ovo je primer za upsampling.Teorija kaže da se signal odmeravan oversampling-om mnogo lakše rekonstruiše. Kvalitet rekonstruisanog signala je veoma dobar i ovo u jednu ruku pojašnjava zašto jeftiniji dac-ovi tipa Lampucera dobro reprodukuju nativ hi-res fajlove 24/192 i 24/96 . Mnogo je manje izraženo digitalno "zrno" nego pri reprodukciji fajlova od 16/44. Ovo je još izraženije kod fajlova u kompresovanom formatu - FLAC.Kod oversampling-a moguće je kodovati manjim brojem bit-a (1-bit, npr DSD).Ako krenemo od toga da ne možemo uticati na to na koji način je vršeno odmeravanje, već imamo gotov proizvod, logično je da ga upotrebljavamo bez ikakvih dodatnih operacija (kompresija, upsampling...). To znači u 99,99% slučajeva WAV 16/44.Treba dodati da se ne koduje sve linearno - istim brojem bit-a. Signali koji imaju veću energiju (niže frekvencije) koduju se većim brojem bit-a, dok se signali sa manjom energijom (visoke frekvencije) koduju manjim brojem bit-a. Kod AD konverzije veoma je važno izbegnuti efekat "maskiranja". Ovo se u "loudness" eri prenebregava. Tonovi visokih frekvencija se mnogo lakše maskiraju od niskih. Najjači efekat maskiranja je za ton koji je na frekvencijskoj skali najbliži maskirajućem. Zbog ovoga originalni stari snimci, pored dinamike imaju i bolju rezoluciju.Veličina maskiranja raste sa porastom inteziteta maskirajućeg tona.