zerowaf

Post godine!!!😂👍

Pa da!!!😂 Imam sad već čitavu kolekciju neraspakiranih alata iz Lidla i namjeravam ju još i povećati barem za kompresor i nekoliko pneumatskih nastavaka za bilo što. Tko zna kad ih opet neću trebati! 😂 Makita će na koncu napraviti ukupno 4 reza za ove zvučnike, a to je mogao odraditi i Parkside iz Lidla za prilično manje novca. Svejedno....nastavak odgovora se sad veže na ovo što Zen ispod kaže: Stvarno mi je više dosta toga da nemam skoro ništa alata, pa da mogu napraviti najelementarnije stvari. Ona izreka: "Lako je tebi kad znaš i imaš s čim" će za mene od sad biti: "Lako je tebi kad znaš". I dalje neću znati, ali bar imam s čim vježbati. Kad jednog dana sredim terasu na katu, maštam da izradim stol i klupe od nekakvih fosni. Malo-malo mi padne na pamet napraviti plinth za Lenco koji će podržati 16 cola ručku. Ne mislim da će biti bolje, ali sam znatiželjan, a takve stvari ne možeš nigdje uživo provjeriti ako ih sam ne napraviš. A sa routerom, keksericom, potopnom pilom i valjda 20 stega se već može svašta uraditi ako se zna ili ako se usudi prvo upropastiti nešto materijala. Što se tiče nepotrebnog alata, više mi je žao što sam kupio fancy protraktor od dr. Feickerta, a na koncu sam isprintao protraktor sa interneta i koristio njega 😃 Kad smo kod alata, vjerojatno ću negdje kupiti i neki mali hoblić za fino skidanje rubova kod furniranja, a možda i jedan srednje veličine ako će trebati ishoblati spojeve špera prije furniranja da poravnam eventualne "mikro-zube" tamo gdje se spajaju. Točno je, alata nikad dosta čak i ako ga ne koristimo! Neka ga, ne stoji nam na nozi.

Premješteno iz Predstavljanja. Akš se vrat-t tam, klikni tujka!

Imao sam Dynaudio, ali sam prodao aparat za varenje. Neće se dide naljutiti....za babe nisam siguran!

Hvala ti puno! Kao i sve drugo što sam radio i pisao o tome na forumu, ni sada ne znam kako ću to napraviti, ali ako sam napravio uz razne peripetije sve ostalo, napravit ću i ovo. Forum i ljudi na njemu su ključni element svakog mog izleta u "praviše" i bez toga ne bih se u prvom redu ni usudio ništa započeti. Od prve lampizacije, preko TPA class D, Restomoda Dynaco pojačala koje na koncu možda i nije više Dynaco, do gramofona i sada ovih zvučnjaka, sve zasluge u prvom redu pripadaju forumu i njegovim članovima, mojim prijateljima, koji su svaki put uskočili ili sa kompletnim vođenjem za ruku (Banat, Zen) ili sa ključnim savjetima u kritičnim trenucima (skoro svi ostali!).

Pa da znaš da si i u pravu! Napravim zvulje u sobi i onda izgledaju kao onaj rak što je kao mali ušao u školjku, pa u njoj rastao dok nije zauzeo kompletan volumen! Toliko o nearfield slušanju!

Sa zapreminom od ca 225 litara su taman malo veći bookshelfi za Schrecka. Masa? Po preliminarnoj procjeni, sa driverima i skretnicom 100+ kg/kom. Stvarno se malo brinem kako ću se boriti s njima, a pogotovo kako ću ih dopremiti na kat. Razmišljam da platim nekima što rade selidbe da mi odnesu kutije gore.

Mali, al' je inžinjer!

Hvala! Drago mi je što se nekome sviđa!

Ljudi, ovaj opis MLTL-a je po svojoj stručnosti u rangu većine audiofilskih reviewa u tiskanim ili online izdanjima. Ne vidim tu ništa sporno. Kakav je tekst? Kad sam prije dosta godina polagao ispit iz električnih vučnih vozila sam na jedno od pitanja ovako uopćeno odgovorio, a lik koji me je ispitivao, tj. lik koji je napisao i knjigu po kojoj nam je predavao mi je rekao da se lijepo izražavam, ali da mu nisam ništa rekao. Bez obzira na sve, takav opis je dovoljno dobar za svakog konzumenta kojemu baš odabrana tema nije profesija i to je, po meni, dovoljno dobro.

Ako taj ChatGPT nije spomenuo ZM Tannoy MLTL onda i nije nešto informiran.

Nema načina da budeš siguran osim ako sam nisi prisustvovao. Već odavno nije nemoguće napraviti čak i video na kojem će bilo tko reći ili napraviti bilo što. Što se informiranosti tiče, čovjek iz desetog stoljeća i današnji čovjek raspolažu s jednakom količinom korisnih informacija. Onaj iz desetog stoljeća ih nije imao, a današnji čovjek je dezinformiran. Ostaje nam zdrav, tj kakav god tko od nas ima, razum kao filter. Na žalost, svatko i njegov brat također, voli "skužiti stvari" prije drugih, pa još sami sebi stvaramo pregršt teorija zavjere na dnevnoj bazi. Malo opuštenijeg pristupa tipa: "Ništa ne kontroliram" bi bilo dobro došlo.

Što je to točno?

Iskumio sam od Zena nacrte za Kompenzator Midi i Almighty se spremno ponudio pomoći sa savjetom oko raznih detalja poput vrste i načina ispune, vrste damping materijala i načina dampiranja, točnih dimenzija TL otvora prema zadanom promjeru cijevi koju nađem i slično. Konzultirao sam se s njim i u vezi materijala, pa sam odustao od iverice i odabrao šperploču. Ne da iverica ne valja, ali Almighty smatra da je šper bolji. "Pa ako je šper bolji, onda je dupli šper još bolji!", mudro zaključih, pa naručih 5 ploča brezovog špera debljine 18 mm i površine 1250 x 2500 mm. Iznenadio sam se koliko je špera poskupjela u zadnjih 10 do 15 godina. Mislim da nije bila toliko skupa. Tih pet ploča je kod raznih trgovaca koštalo redom iznad 700 €. Ipak, nedaleko Karlovca sam nabasao na Drvo Mikša kod kojih je to isto koštalo 712 €, ali zajedno s dostavom na adresu, istovar sa ručnim viljuškarom i izrezano sa CNC-om na mjeru! Jedna velika briga manje! Znači dobio sam izrezane ploče umjesto da ih sam izrezujem. Zbog tog rezanja sam naručio ovo: Makita SP6000J, vodilice od 1000 mm i od 1500 mm, spojnice, torba za vodilice, kofer za pilu, stege za vodilice. Fotke su skinute. Stvarni predmet možda sutra dospije do mene jer je prema trackingu danas u Zagrebu. (Edit: dok sam pisao je dostava ostavila pakete pred vratima! ) Budući da sam na koncu kupio već izrezan šper ostaje mi samo da unutarnju pregradu odrežem pod potrebnim kutem i na potrebnu mjeru jer jedino za njih nisam dao dimenzije. Osim Makite samo zbog ovoga sam kupio također i kolekciju stega od 600, 800, 1000 i 1500 mm (nisu sve na fotki): A za frezanje rupa je kupljen router s čime sam se već pohvalio na forumu, te za čvrsto spajanje sam još kupio i keksericu. Ovo zadnje sad mislim da i nije neophodno. Kupio sam ju još dok nisam znao da ću raditi sa dvostrukim stijenkama. (vidjet ćete kasnije na što mislim): Prošli tjedan dok sam bio u A je stigla paleta sa robom: Dio popodneva sam potrošio mjereći svaku ploču i obilježavajući je kako bih se kasnije lakše snalazio s njima. Ideja je bila takva da spojim po dvije ploče za svaku stranicu tako da svaka na sve 4 strane ima zub i da se sklope kao Lego kocke jedna u drugu. Fronte sam zamislio da budu iz komada, tj. da nema spojeva na njima, a zadnje strane će biti "abnehmbar", tj otklonjive/odvojive zato da se danas sutra može lako do skretnice ili da se može mijenjati unutarnje ožičenje ako pop bude dokon, a jarića nigdje u blizini. Zašto sam htio da fronte nemaju vidljivih spojeva? Zato što tada nisam znao da ću ipak furnirati zvučnike. Da, odlučio sam se iskušati i u tome. Vidio sam desetak videa na jubito kako se furnira sa peglom i sad sam postao neprikosnoveni autoritet za "all things veneer related". Budući da nemam ni pošten stol, kupio sam i tri malerska jarca i preko njih stavio jedan restl od šperploče zato što sam bio lijen otići kupiti ivericu kako sam prvo planirao: Nemam veliku prešu, ali imam zato preko 200 kg materijala. Stoga sam zadnjih dana spajao dva po dva "sendviča" i preslagivao robu tako da novospojeni elementi uvijek budu na dnu. Da ne bi bilo "nismo znali" sve je dodatno ušarafljeno vijcima za drvo. Obostrano ljepljiva traka za "graničnike" Dna ili krovovi -spojeni Front baffle u "preši" nakon ljepljenja: Provizorno spojeno. Tek za kontrolu dimenzija i načina slaganja. Spojeno tek sa krep papirom i par stega: Za dampiranje unutarnjih stijenki će se koristiti ovo na slici. Otprilike pola svake površine unutra ako sam dobro razumio upute: To je za ovaj dolazak kući to. Sljedeći put ću isplanirati frezanje rupa, mjesta za (raz)upore unutra, ljepljenje bitumena i vjerojatno početak ljepljenja samih kutija. Stay tuned!

Kao što većinom ne znate, prije više od 15 godina sam si zamislio setup koji bi se sastojao od Pass A klase, Tannoy 15" i granafora konkretno Lenco L75 u nečem što bi bilo usporedivo sa Nantais heavy weight izvedbom. Kasnije sam se odlučio za kombinaciju - Nantaisova masa i PTP rješenje za vješanje mehanike uz PTP elektroniku za regulaciju brzine vrtnje. Nisam se pokajao zbog odluke! Budući da nisam mogao biti brzoplet, nisam mogao, a ne da nisam htio, sam sve to malo po malo odlagao da bih tek u zadnje tri godine polako počeo sa konkretnom realizacijom. Naravno, Pass A klasa se pretvorila u ZM Labs Ludef i Iron Pumpkin preamp (ne zato što ne bih nekako dobacio do Passa makar u "praviša varijanti" nego zato što vjerujem da koliko god dobar Pass bio, ZM labs u najmanju ruku nije inferiorniji.) Mislim, i sam Nelson je otkvačio ladicu kad je čuo Iron Pumpkin na djelu! Granafor sam predstavio ranije i znači ostalo je još srediti situaciju sa Tannoyem. Trenutno imam Tann Devon sa HPD312 driverima (12") i Zenove skretnice - ako imate Tannoy - kumite, molite, preklinjite Zena da vam oda kako i od čega treba napraviti skretnicu za njih! Nije vrijeme za ponos! Prije malo više od dvije godine sam kupio na ebayu par Monitor Gold 15 drivera iz Nizozemske. Kad su mi stigli nisam bio najsretniji jer je zavojnica na jednom driveru tiho zapinjala kad bi se membrana lagano pritisnula, a jedna skretnica je bila skroz crna, tj. bila je gorjela, a majstor je prije prodaje natrpao u nju što je imao od dijelova, pa lijeva i desna skretnica nisu imale iste elemente u sebi. Ebay, a također i Paypal su me glatko otkantali i ovim putem želim još jednom pozdraviti majke i sestre svih uključenih u procese reklamacija u obje firme. O kolonizatorskom gadu iz Nizozemske, za kojeg se ispostavilo da je nakakav političar iz njihovog donjeg doma da ne pričam! Njegovoj majci i sestrama pozdrave šalje ergela u Lipiku. Ja osobno nemam ništa s tim! E da, membrane su bile još premazane s nekim gumenastim sranjem. Ne znam što je to. Naglašavam da je cijena bila kao za besprijekoran par drivera! Zbog toga sam kontaktirao Wolanda koji je uzimao recone kit iz GB za svoje drivere, pa me uputio na Lokwood. Dakle, kod Lokwooda sam uspio kupiti par originalnih cones i sve to odvezao u Zagreb kod, danas na žalost pokojnog, Damira Ipčevskog Senfa. Majstor Senf se oduševio kad je čuo što imam i na čemu treba raditi. Izuzetno ugodan čovjek i bilo mi je iskreno žao kad sam čuo da je umro. Iskopao sam par fotki što mi ih je poslao dok je radio na njima. Mislim da je bilo toga još, ali tko zna gdje ih mogu naći... A ovako sada izgledaju: Nemam sad vremena za nastavak, ali kad se vratim za tastaturu bit će još malo podataka o planovima i razvoju situacije. In short, prave se ZM Labs Kompenzator Midi, tj Kompenzator "ne-Wolandovih" dimenzija. Stay tuned!

To znači da bi taj gadget u sebi morao imati USB utor, iza njega nekakav stroj koji će raditi kao player i istovremeno napraviti D/A konverziju, pa sve to zajedno izbaciti na RCA izlaze. Nisam čuo da postoji takav gadget. Mislim da ćeš ipak trebati neko klasičnije rješenje, tj. zaboraviti na takav gadget. Običan PC ili laptop ti može preko USB kabela "hraniti" stanalone DAC, a može ti i izbaciti gotov audio signal na chinchevima. To sve sa svoje zvučne kartice, koja može, a i ne mora biti Bog-zna-što ili preko neke zasebne zvučne kartice. Godinama sam imao ESI Juli@ i nije to baš tako loša stvar. Evo započeo sam, pa će me netko ispraviti ili dopuniti.

Ne znam kako bi se to zvalo, a ne znam niti ima li neki takav stand alone gadget. Ako sam dobro razumio, želiš nešto što će s jedne strane primiti USB Stick sa glazbom, pa onda na drugoj strani izbaciti analogni signal spreman za spajanje sa pretpojačalom/integriranim pojačalom preko standardnih RCA chincheva?

Pa naravno! Možda i preraste u temu ako bude zanimljivo, a ako ti nitko tko ovdje zaviruje ne zna reći onda otvori i temu. Ma mislim, i da otvoriš temu odmah isto je u redu. Mi volimo nove teme! Onu zadnju razvlačimo već na valjda 400 stranica. Nitko da otvori neku novu!

Dizela nisam pokrenuo već skoro četiri godine. Mislim na lokomotivu. Ali, i dalje nemam veze sa strujom.

Just do it?

Ipak sam ja schneiderov sin. Ne znam schweisati, ali znam pomalo s iglom i koncem. Moguce je da vecina nije nikad vidjela postupak izrade odijela od uzimanje mjere na musteriji, zapisivanja niza brojeva u notez koji samo krojacu nesto znace, crtanja sa krojackom kredom po stofu, tj. krojenja "iz ruke", tj bez schablona, provizorno spojenih pojedinih elemenata buduceg odijela, a prije toga fiksiranja revera sa "flizelinom" koji se lijepi peglom (slicno kao furnir preko sperploce ), podstavljanja ramena (da, i dan danas su prava odijela sa podstavljenim ramenima) itd. Negdje u dijelu procesa kad to ne lici na nista sto bi se moglo stvarno obuci se musterija vraca na probu i tada se na licu mjesta sve dotjeruje tocno prema gradji kupca. Opet zapisi u notes, sa bumbovacama se oznacavaju mjere na samom materijalu, materijal se nateze rukama i formira u preliminarni oblik. Tada se pocinje sivati, dodaju se rukavi i malo po malo dovrsava. Opet je vrijeme za probu, reveri su iznutra puni oznaka koje je majstor napravio s iglom i koncem i nisu jos zatvoreni. Moguce je da je samo jedan rukav provizorno prisit. Preskocio sam puno detalja jer ih se ne sjecam, ali i ovo je dovoljno za nekakav uvid. Kad je odijelo gotovo, pod tim mislim samo sasito, opet musterija dolazi na probu. Sve je, naravno napravljeno zanatski i u mjeru, ali em su materijali svaki za sebe svoja prica, em su ljudska tijela svako za sebe svoja prica. Musterija stoji kao i u prethodnim probama, te kao i u predhodnim probama stoicki trpi natezanje materijala, natezanje za revere (moj je stari to zvao "fazoni", pa ako ne znate sto su zapravo bili fazoni prije nego sto su dobili novo znacenje sada znate), odlucno povlacenje za krajeve sakoa, podizanje hlaca, spustanje hlaca, natezanja rukava. Mora stajati u stavu mirno. Ne smije spustiti glavu i pogledati kako mu stoji odijelo niti hlace jer to jos niti ne lici na odijelo. To gleda majstor krojac! Kupac mora gledati pred sebe jer ako samo malo pogne glavu mijenja mikromjere koje majstor schneider sad vec pamti u glavi. Takodjer mora stajati na obje noge u malom raskoraku da mu se ne dodiruju pete niti prsti zato da hlace prirodno padaju. Stari mi je bezbroj puta znao reci kako to stojim kao roda na jednoj nozi tokom probe, a ja sam samo opustio jedno koljeno. A znao je to reci i musterijama ma tko one bile - od lokalnih politickih mocnika kad smo zivjeli u Jugi, do njemacke gospode koja je dolazila po custom made odijela kod njega. Odijelo je na tim probama samo u obrisima onoga sto ce biti na kraju i samo majstor zna vidjeti kako ce to izgledati. Musterija se na tim probama pita je li bila mudra odluka otici k schneideru umjesto kupiti odijelo u trgovini gdje je i jeftinije! Nakon toga, dolazi peglanje, a peglanje je zanat u zanatu! Uz pomoc papira, suhih ili mokrih krpa, mijenjanja temperature ce dobar krojac stof oblikovati poput gline tako da i od grbavca napravi covjeka koji plijeni paznju svojim stavom. Fircanje ili filcanje, kako je moj stari govorio, daje na odredjenim mjestima i u odredjenoj kolicini formu svakom odijelu i jedan je od pocetnih postupaka u izradi odijela. Slika ne pokazuje puno, ali ovako moze izgledati jedna od proba u toku izrade odijela:

Nije li to Nele napravio jos sedamdesetih ranih osamdesetih?

Pa i govorio vam je da bez scopa nema ništa i da ne znate oscilira li. Msm, moramo mu priznati da je bio na nekom tragu jedino što nema strpljenja kao Zen.

Lako je vama mene zezati! Nadjite nekog pametnog, pa onda probajte!