Ne umišljam si da imam sluh jednog simfonijskog dirigenta iako mogu prepoznati poneku nepravilnost. Imao sam prilike poslušati nekoliko, moglo bi se reći, referentnih sustava u sobama svojih prijatelja - od hedlunda sa Krklec custom made monosima ili fidelia sa istim ampovima, preko hedlunda sa full AN elektronikom, full AN i ANUK zvučnici, ASR-ov monstrum u (čini mi se) 4 kutije, nekoliko Krellova, burmester, Lamm pre + mono's sa A. Zen Adagio(to mi se jako svidjelo)...Kada bi čovjek čitao testove bio bi uvjeravan u halucinativna svojstva takvih sustava, da je to bolje od seksa i dugoročno jeftinije od heroina ili bi dobio upozorenje da ako pati od preuranjene ejakulacije bolje da ne sjeda slušati! Nijedan od tih sustava to obećanje nije održao, odn. ne u toj mjeri. Mislim da treba imati pomalo zenovski pristup(ne mislim na našeg Zena!) i prihvatiti male koloracije kao nuždu i potražiti sustav ćije mane nas ne nerviraju. Dapače, sustav može biti ugodan čak i ako nije 100% točan - a mislim da jednostavno niti jedan ne može konkurirati "live" izvedbi. Može se približiti - i to moramo prihvatiti.