Moja vozi prilično dobro. U stvari, bolje od mnogo muškaraca, ali su moji kriteriji, vjerujte višlji nego što mislite.Zašto je tako? U prvom redu jer ju to zanima, a drugo - ipak sam ja licencirani instruktor vožnje. ;)Od početka sam ju forsirao da vozi i stalno korigirao rad ruku i nogu, položaj u sjedalu, upravljanje, rad motora. Nije mi bilo teško tražiti da se zaustavi i priječi na vozačko mjesto, te uživo pokazati što želim i onda tražiti da ponovi. Prilično dobro iscrtava putanje kroz zavoje, mijenja brzine pravovremeno i prestrojava se logično pred skretanjem...Jednom prilikom je hitno trebala radi posla u Zagreb i tražila da ju odvezem - e, baš sam tako nešto čekao!Pokazao sam joj ključeve na ormariću i rekao da joj je rezervar pun.Nakon drame kako će se sve sjebati jer sam ja lijen voziti (ljudi, ja i dan danas nakon više od 500 000 km uživam u vožnji!) je bila prisiljena otići sama. Tada je imala tek 4 mjeseca svoju vozačku.Nakon toga je sve bilo lakše! Sada je luda za volanom skoro kao i ja. (nedavno me pitala mogu li se ugraditi sjedala koja imaju jače profilirane bokove!!! Luda žena!)Jesam li gubio živce na početku? Naravno da jesam i posve razumijem zašto neki muškarci polude, ali da sam tako postupio svaki put nikada se ne bi osamostalila za volanom.Još uvijek joj držim lekcije dok vozi, ali sada su to već stvari koje daleko prelaze potrebe prosječnog vozača u prometu.Tko još ženu odveze na prazan parking kada padne snijeg da ONA izokreće auto pod ručnom i da osjeti što se događa sa vozilom (u koliko toliko kontroliranoj situaciji)? Ne postoje ženski i muški vozači - postoje dobri i loši vozači. U našoj kulturi se žene nerado zainteresiraju za takve tehnike jer to nije, jelte, ženstveno, pa zato i manje voze i zbog nezainteresiranosti niti ne nauče.I za kraj da ne ostane krivi dojam - nije riječ u brzini nego u kontroli i svijesti o promjenama u okolini, te njihovim predviđanjima. Brzina ubija....zato što se gubi kontrola.P.S. Da je bila ovakva dobila bi zabranu biti i na suvozačevom sjedalu!