Dopunio si me i potvrđujem da je tako.Podsjetio si me na prijatelja sa kojim se zbog životnih okolnosti više ne viđam često, koji je znao ući mi ujutro u kuću, pozdraviti starce, produžiti ravno u kuhinju da naprabi kavu, pa o da sa đezvom i šalicama ući u sobu. Ako sam još spavao jednostavno bi lupio nogom po krevetu i otišao do linije da pusti neku mjuzu. Zatim bi sjeo, rastočio kavu, zapalio cigaretu i pitao "Štaćmo danas rad't?" dok sam ja bunovan pokušavao shvatiti trebam li potražiti oružje, sanjam li ili je već vrijeme za poć u školu.