Posle lakog treninga u subotu sa muckalicom, telecim repovima i rebarcima na kajmaku, danas su beogradski stomacici imali full trottle holesterola. Urnebes, zabelolucene paprike, moravska salata za meze, pa onda pohovani mozak sa sosom, pohovani skembici, crevca na zaru. Cast rostilja pokusali da spasu ustipci. Ako ne shlogiraju u sledeca 24 sata , nikad nece.
Jahacima apokalipse se danas prikljucio i Zocky. Bili malo u gostima kod Barneya i slusali horne.
Na festivalu mi se najvise svidjali TG Collective. Odlicni muzicari, posebno gitarista i perkusionistkinja. Lepa svirka. Mesavina jazza, gipsya, flamenka, malo klasicnog prizvuka. Za svaku preporuku. Iznerviralo me sto nije bilo njihovog CDa da se kupi.
Ron Carter dosao u postavci za klupsku svirku. Trio, klavir, gitara, bas. Malo neadekvatno za onoliki prostor i auditorijum. Posebno nerviranje izazvao zhamor publike koja je bila prilicno nezainteresovana za Cartera. Mislim da je jedan od razloga i neizdiferenciran program festivala. Posle Rona su nastupale Novelle Vague i njihova publika je ustvari nahrupila da zauzme mesta za sledecu svirku. Deca spremna za djusku a ne za jazz. Malo piva, malo vina neobavezni razgovor, caskanje i smeh i bezobzirnost prema onima koji su dosli da slusaju muziku.
Novele Vague su razbile. Ko tri Zaz na sceni . Svi na nogama i djuskaju ( 'bes muziku ako te ne tera da igras) Tri bisa dovoljno govore o prijemu kod publike koja je vecinu pesama znala i pevala sa njima .
PS
@Insides, a sto se ti ne javi pa da se organizujemo i za kafanu i coporativan odlazak na festival?