Eto ima jedna analogna vintage avetinja, što reče jedan kolega sa foruma i ne pogriješi mnogo, koja još uvijek drži trakaša.Da je jedan ajde de, al dva e to je mnogo /što bi rekla moja žena/.
No što ćeš stare navike se teško mijenjaju.
Što reći - slažem se sa kolegom, al da je ponografija nije prije blaga erotika.
Šalu na stranu sve je u glavi, željama, navikama i ne znam još u čemu.
U mladosti, odrastanju sa tim spravama i to ti ostaje za cijeli život. Bar meni.
Gledam moje đevojke i pitam se kako mogu slušat muziku sa kompa, raznih ajfona /ne znam ni kao se to piše/, MP3 4 pet šes plejara i slično.
A one mene gledaju kao papuanca koji drži luk i strijelu i to je to.
Htio sam reći nego sam preopširan, povuče čovjek nešto iz mladosti i to mu ostane za čitav život.
Mnogi iz moje generacije, završetkom studija i prvim zaposlenjem i ženidbom su lagano zaboravili na uređaje, ploče, kasete, trake i slično.
Tek nekoliko nas je ostalo u tome evo pedest i kusur godina, čisto amaterski ništa profi.
Zamišljam sebe kako držim unuče i ušnjiravam traku u kern. Biće to veselo.
Nego da se vratim na temu.
Po mom skromnom mišljenju od svih audio uređaja za snimanje a i za reprodukciju zvuka magnetofonska traka ima neku posebnu magiju.
Ima neku toplinu, vjerovatno radi širine i debljine trake, brzine, kvalitetnijih djelova, konstrukcije samog uređaja, kvaliteta glava ...........
To nikad nisam osjetio sa kasetama ma kakve da sam koristio i na ma kakvom deku da je snimano/reprodukovano, da ne pominjem cd, md dat svhs i sl.
Što reći za početak a da se ne zna ili se meni čini da se ne zna o trakašima.
Osnovna podjela je na studijske sprave i uređaje za kućnu upotrebu.
U nastanku tu je bilo realativno malo razlika ali kao su se stvari komercijalizovale to su razlike bile sve veće i veće.
Bitna je i brzina trke 15, 7 1/2 je kod studijskih trakaša do kućni idu od 7 1/2 pa sporije
Rijetko se u kućnoj varijati koriste trakaši 4-8-16-32 kanalna. To je više za studisko snimanje.
Ima i dan danas studija koji osnovni snimak rade na traci pa onda ubacuju u digitaliju.
Čini mi se da su ti snimci najbolji /ADD/ ili je opet u pitanju subjektivni osjećaj.
Bitna je naravno i traka. Teško dostupna u današnje vrijema ali se nađe, uvjek postoje zalihe neiskorišćene u radio stanicama koje su ih masovno koristile.
Šta od magnetofona izabrat.
Po meni uvjek DD mašinu, čisto radi izbjegavanja maltretiranja oko nabavke remena.
Koji proizvođač
Revox, Tascam, Fostex, Otari u prvom redu mada je i Sony, Akai, Pioneer imao dobrih trakaša.
Tandberg, da ali ga ja ne volim radi iznutrica, kao ni Philipsa, Grundinga, Uhera i slično
Za trakaša treba imati vremena ljubavi, strpljenja i znanja kao i za gramofon
Eto toliko za sad