Posle dosta godina stanke, Favorit je čekao, čekao, vozio ga je i mlađi sin, stigao je sasvim nenajavljeno, iznenada, vrlo povoljno, Pininfarina Verde, delili su ga za bodove sakupljene na benzinskim pumpama u Italiji. Bojažljivo sam seo na njega, što zato što mi je prvi put na njemu, što jer, baš, dugo nisam vozio, ali su se hiljade km navožene u mlađim decenijama u nogama vrlo brzo pojavile i baš sam uživao u probnoj vožnji. Sakrio sam se dok sam se penjao na njega da se obrukam pred komšijama koji su na straži, pokayalo se da nije potrebno. Mišićno pamćenje je čudo. Slika nije original, sa mreže je, mryelo me je da prebacujem... Nije baš ovoliko nalickan ali je veoma dobar. Pemzionerski za pemzionera, kao dete... Još da nađem 24ku za moju dragu i eto zabave. Njen bicikl je, sada, 26ca, njoj nezgodan za penjanje ai nedostupan u podrumu. Taman pred sneg, kao i uvek u životu.. :=)
Kad pomislim da sam ovaj bike kupovao za dragu ali joj je teško da se penje, nekako sam, zlobno, baš, zadovoljan. Prinajem svoj greh i staraću se da se popravim stareći.