Na poslu, ugledam omotnicu sa spisima polaznika ustanove: Logar Mihovil. Odmah mi zazvoni, muzička koju, kratko, pohađah, deli dvorište sa mojom ustanovom. sećanja su sveža. POdelih na Fb i saznadoh da je potomak zaista „onog“ Mihovila Logara. Eto, malo da se podestim na njegova dela, osim onog koje smo, radosno, pevali na proslavama vezanim za Beograd...
Čudni su putevi sudbina... U suštini nema slučajnosti već, sâmo, podudaranja trenuka, dêlom, sa sećanjima, tj. proživljenim ili nadanjima, strahovima i slično. Ôva podudarnost mi je, bâš, ulepšala dân.