Svi smo culi/citali/probali pricu o sporom punjenju (preko otpornika velike vrednosti) starih elektrolitskih kondenzatora kako bi im se povratio kapacitet i zadovoljavajuce radne osobine. Misljenja/iskustva su oprecna, neki ljudi (kojima je verovati) tvrde da to radi bez greske, od starog se dobije skoro k'o novo, neki drugi ljudi (takodje iskusni/kredibilni) tvrde da su to gluposti i gubljenje vremena, ali niko od njih nema neku ozbiljnu spravu kojom bi se to moglo izmeriti (manje vise kapacitet, nego leakege, ESR i sl.)Meni pade na pamet da nas drug Impuls ima mocnu spravu za testiranje kondova, pa bi mogao da napravi eksperiment koji bi ovu dilemu razresio, jer je puna Srbija starih Sprague-ova i Sikorela iz sretnih vremena od kojih mnogi nikad nisu ni korisceni. Da resimo jednom jel' su za bacanje ili reformiranje?Impulse, jel' bi mogao da uzmes neke stare a solidne kondove, izmeris pre i posle reformiranja pa da se uporede rezultati, da se vise ne lome koplja oko toga ?