Konzervativna matematika iz recimo pedesetih godina prošlog veka (kada je kvalitet laka za izolaciju bakarne žice bio ipak slabiji nego danas) rukovodila se računicom da gustina struje ne bi smela da pređe 2.5A/mm2... Pošto kod tebe ne računamo trafo, ali isto tako i nemaš dugačke provodnike (pa se može smatrati da je na postojećim dužinama vodova gubitak tj pad napona zanemarljiv) teorija nalaže u duhu razumnog delanja da se ne spuštaš ispod 1mm2, a praksa pokazuje da u ovakvim i sličnim slučajevima 1,5mm2 licnasti vod ima sve neophodne minimalne kriterijume zadovoljene a sa druge strane, omogućava poprilično lagano baratanje krajevima vodova u smislu lemljenja kako pojedinačnih, tako i više spojenih krajeva (npr. CTM) ako je to potrebno. Pri tom, značajno se smanjuje rizik od hladnih lemova, pogotovo na mestima gde se to lako može desiti, na primer spajanje voda između pločice i nožica izlaznih tranzistora (desilo mi se, otud znam) i na CTM te sličnim pozicijama.
Postoji jedno pravilo (to je pogotovo važno, da ne kažem kritično) kod cevnih uređaja, što se tiče mase i uzemljavanja iste - uvek se prati šema. Masa, jašta, sme biti uzemljena samo na jednom mestu, ovde se to radi preko NTC-a što si i odradio, međutim, kako se meni čini, odmah između trafoa i elektrolita. Ja sam se nagledao fabričkih uređaja (pričam o dobro odrađenim uređajima) i kod velike većine je rupa na šasiji za uzemljavanje praktično odmah kod ulaza 220V. Sve mase koje se imaju uzemljavati (sa ili bez NTC-a) vode se do te tačke, makar to značilo da se npr izvod slepog navojka sa trafoa mora produžavati. Ja sam kod mene u dosta pojačala stavljao grec/grecov spoj od dioda na komad limene ploče koja predstavlja pregradu između trafoa i filtarskih elektrolita, može da pomogne ako je to mesto gde se može generisati problem... Evo slike kako to recimo može da izgleda (umesto klasičnog greca korištene brze diode u TO220 kućištu)