MDF, istini za volju, jako lako rezonira. To nije problem ako se dobro umrtvi ali evo mog najsvežijeg iskustva sa istim. One ploče od drveta ili špera koje sam hteo da stavim na bočne strane kutija zbog estetike (i malo zbog umirivanja vibracija), posle desetak dana slušanja utisak je da se one MORAJU staviti prvenstveno zbog vibracija. Imam drvene gredice 4x5 unutar kutije kao i kružna ojačanja koja dele površinu bočnih strana (koje smatram glavnim krivcem) na tri nejednaka dela. Svaki od ta tri dela ima tendenciju da rezonira svojom frekvencijom, pa se međusobno potiru i ne dozvoljavaju rezonanciju cele bočne strane. Bočne strane su 48x100 cm što je znatno veća površina od površine membrane zvučnika pa vrlo lako može da dovede i najmanju vibraciju na čujni nivo ako nije urađeno učvršćivanje. I pored svega toga, opet imam koloraciju koja potiče od kutije i čujna je. Zbirna površina bočnih stranica mojih kutija je oko 20 puta veća od površine membrane zvučnika koji svira određenom glasnoćom. Ako bi ton koji proizvode stranice bio i 10 puta tiši od onog koji proizvodi zvučnik direktno, baš zbog tolike površine koja isijava taj (neželjeni) ton, ipak će doći na čujni nivo. Lepo se i pod rukom oseti kada naslonim na kutiju, a cela kutija je rađena sa 25mm MDF-om sa izuzetkom prednje stranice koja je od MDF-a 28mm.Najbliže što se može prići sendvič kutijama (MDF/pesak/MDF), a da se čovek ne mlati sa peskom i babuška-style kutijama je spajanje dva različita materijala celom svojom površinom. Svaki od njih ima svoju rezonantnu frekvenciju koja je zbog različite gustine i čvrstoće materijala različita, pa se potiru te ne dozvoljavaju ili znatno umanjuju ukupne vibracije.