E, kada bi sve bilo tako jednostavno, onda ne bismo imali toliko basnosolovno skupih pojačavača koje poslušamo i upitamo se šta tu toliko košta kada svira tako prosečno. Nekada samo bar koliko-toliko mogli da računamo na profi sektor, ali sada ni tu više nema garancija, bez obzira na ime, delove i cenu.
Veoma je poučno pogledati kako se prave tzv High End pojačavači i uporede se sa profesionalnm uređajima. Ne toliko po ceni, koliko po ligici projektovanja i izboru delova. Banalan primer - u High End elektronici jako je važno da na izlazu čuče tranzistori najnovije generacije, sa Ft od recimo 60+ MHz (tipičan primer Sanken), dok je jako veliki, ja mislim i najveći broj strogo profesionalnih uređaja, i dalje opremljen sada relativno starim modelima Motorole/ON Semi MJ1xxx ili ređe MJ2xxx tranzistorima, u TO-3 pakovanju, čiji Ft ide od 2 MHz do nekih 4 MHz. I pride nisu ni malo jeftini, iako ima novih koji su još skuplji. Malo se čovek upita šta se tu dešava. Kako god poredili stare sa novima, stari deluju jako zaostalo, sa nizom problema koji su danas u glavnom rešeni. Tek kada se baš čovek udubi, raspita se, saznaće dva razloga zašto je to tako.
Prvi i osnovni je robusnost, ili količina maltretiranja koju izlazni stepen može da izdrži bez oštećenja. Malo zbog tipa pakovanja, TO-3 je sav u metalu i ima najveću moguću rashladnu površinu u okvirima standarda, i po pravilu ti tranzistori su zašrafljeni neposredno na same hladnjake, tako da im je prenost toplote najveći moguć. To podrazumeva upotrebu velikih hladnjaka, često uz asistenciju jednog ili dva ventilatora.
Drugi razlog su inherentna izobličenja samih tranzistora. Na primer, Motorola/ON Semi daje u specifikacijama MJ21193/21194 i MJ21195/21196 modela vrlo jasan i nedvosmislen prikaz THD izobličenja. Do sada, nikada i nigde sem tu nisam video da iko to daje. Upitajte se zašto. U tom smislu, ti sada već stari tranzistori su jednaki ili bolji od većine najnovijih, uprkos svemu ostalom.
Slične paralele se mogu naći i drugde. Na primer, kada i kod koga ste videli navednu brzinu reakcije na povećane zahteve za elektrolite? Ako niste, zašto niste, za njih važe ista pravila kao i za svaki drugi deo. Ja sam to navedno kao garantovanu munimalnu specifikaciju video sam kod Siemens Sikorel serije, navedeno kao "100 V/uS". Pitanje - šta vam vredi elektronika sa nominalnom brzinom od recimo 200 V/uS kada će ona verovatno biti ograničena elektrolitima? To vam ujedno objašnjava zašto ozbiljni projektanti koriste polipropilen za bypass elektrolita, polipropilen (kvalitetan) ima brzine veće od 1.000 V/uS, dakle nikada nigde ne ograničava bilo šta. Ne zaboravite da brzina kola ima veoma povoljan uticaj na nivo tranzijetnih izobličenja i predstavlja preduslov da ste ih se bar u najvećoj meri rešili.